U sklopu PwC-ova Globalnog istraživanja gospodarskog kriminala u 2016. intervjuirano je više od 6.300 sudionika u 115 zemalja. Ovo je prvi put da Hrvatska sudjeluje u PwC-ovom Globalnom istraživanju gospodarskog kriminala (2016.), a u njemu je 47 vodećih hrvatskih društava podijelilo svoja mišljenja i iskustva.
Na globalnoj je razini više od trećine organizacija (36%) doživjelo gospodarski kriminal u posljednjih dvije godine. U Hrvatskoj ga je doživjelo jedno od četiri društva.
Per Sundbye, partner u PwC-u i voditelj zadužen za forenzičke usluge u jugoistočnoj Europi, rekao je:
„Na prvi se pogled čini da Hrvatska stoji vrlo dobro, gdje je stopa incidenata povezanih s gospodarskim kriminalom niža od prosjeka. ‘Samo’ 26 % ispitanika doživjelo je gospodarski kriminal u posljednje dvije godine. Međutim, postoje i druge okolnosti koje ukazuju na vjerojatnost nižih stopa otkrivanja. Ključni alati za praćenje i otkrivanje kao što je analitika podataka u svrhu utvrđivanja neobičnih aktivnosti i nepravilnih uzoraka transakcija, nisu vrlo sofisticirani, a često se uopće ne koriste. Obično ne postoje ni učinkoviti kanali za prijavu gospodarskog kriminala, poput telefona za prijavu nepravilnosti (tzv. hotline). Ako i postoje, malo je ili nimalo povjerenja u integritet tog kanala, kao i u adekvatnu zaštitu osoba koje upozoravaju na nepravilnosti (tzv. zviždača).”
Dok je u drugim dijelovima svijeta telefon za prijavu nepravilnosti obično najvažnije sredstvo otkrivanja, hrvatska društva izvijestila su da nijedan slučaj nije bio otkriven tim putem. U Hrvatskoj je unutarnji revizor i dalje obrana na koju se najviše oslanja. U jednom od četiri slučaja treće su strane upozorile hrvatska društva na to da su bili žrtva prijevare, tj. da sustavi tih društava nisu otkrili nepravilnosti.
Kibernetički kriminal pretvara se u novu veliku prijetnju, a pogađa gotovo trećinu ispitanika (32%) na globalnoj razini i četvrtinu hrvatskih ispitanika (25%). To je najveća razina ikad zabilježena u PwC-ovom globalnom istraživanju gospodarskog kriminala koji se provodi svake svije godine U Hrvatskoj su takozvane prijevare „starog tipa” kao što je protupravno prisvajanje imovine (58%) te mito i korupcija (33%) i dalje najzastupljenije.
Martina Butković, direktorica u PwC-u zadužena za forenzičke usluge u Hrvatskoj, rekla je:
„Znamo da je gospodarski kriminal dinamičan, a organizacije se stalno suočavaju s novim prijetnjama u novim područjima, posebno uzimajući u obzir preklapanja novih usluga, novih tržišta i nove tehnologije. Prema informacijama od ispitanika hrvatske organizacije nisu potpuno svjesne rizika kibernetičkog kriminala i stoga nisu spremne za hvatanje u koštac s takvim prijetnjama.”
U izvješću se navodi da planovi otkrivanja i reakcije društava ne idu u korak s razinom i opsegom prijetnji s kojima se organizacije danas suočavaju, pri čemu se primjećuje mogući trend da se u otkrivanju prijevara previše toga prepušta slučaju. Također se upozorava da „je pasivan pristup otkrivanju i sprečavanju gospodarskog kriminala recept za katastrofu.
Martina Butković dodala je:
„Hrvatski se rezultati razlikuju od globalnih kada je riječ o tipičnom počinitelju prijevare. Dok su na globalnoj razini zastupljeniji unutarnji počinitelji, hrvatski su ispitanici izvijestili o velikoj prevazi vanjskih naspram unutarnjih počinitelja. Visoka stopa kriminala koju počine vanjski počinitelji ukazuje na to da se ne pridaje dovoljno pozornosti postupku odabira hrvatskih poslovnih partnera. Provjera vanjskih subjekata, dubinska analiza integriteta i drugi postupci povezani s poslovnom inteligencijom pokazali su se isplativijima od kasnijeg rješavanja neugodnih posljedica.”
Razina povjerenja u lokalna tijela za provedbu zakona i dalje je niska, čak i u usporedbi s drugim zemljama regije. Vrlo je zabrinjavajuće što društva ne smatraju da bi mogla dobiti podršku od tijela za provedbu zakona kada bi bila žrtvom gospodarskog kriminala. Smatra se da lokalna tijela za provedbu zakona nisu prikladno osposobljena i opremljena.
Per Sundbye:
„Prema našem iskustvu to je frustracija koju često dijele i sami članovi tijela za provedbu zakona koji smatraju da njihov rad nije dovoljno cijenjen i ne smatra se dovoljno važnim. Također smo informirani o nepodudarnim interesima i prioritetima poslovnih subjekata i tijela za provedbu zakona. Navedeno ukazuje na to da postoji snažna potreba za bliskom suradnjom tijela za provedbu zakona, društava i organizacija u borbi protiv gospodarskog kriminala.”
