Arhitekti ne mogu preživjeti na tržištu ako nisu menadžeri

Idis Turato nagrađivani je hrvatski arhitekt koji je projektirao brojne vrtiće, škole, hotele, muzeje, trgovačke centre… Trenutačno je zaokupljen radom na hotelu od 25 soba i vinskom podrumu za vinara Rožanića iz Motovuna.

Razgovarali smo s njim  odnosu investitora  i arhitekta, položaju i ulozi arhitekta na tržištu, novim trendovima u uređenju ureda, blokadama u odlučivanju o novim projektima, arhitekturi u turizmu i odnosu prema baštini.

„Investitor i arhitekt moraju biti jedno tijelo, a njihov međusobni klik je preduvjet suradnje. Arhitektura se ne može raditi bez druge strane. Danas ima mnogo pametnih i informiranih investitora koji dobro paze što rade. I kada angažiraju arhitekta, ne angažiraju ga samo iz umjetničkih i estetskih razloga, nego vide da će sa njime riješiti probleme koje stoje pred njim. Zato se ja oduvijek borim za potpuno resetiranje pozicije i uloge arhitekta. Arhitekt je menadžer promjene, a ne isključivo umjetnik kako se to godinama sugerira. On mora upravljati brojnim nepredvidivim odnosima, sustavima, ne samo prostornim i oblikovnim. Arhitektonska struka danas je izuzetno složena“, rekao je Idis Turato u intervjuu za portal točkanai.hr.

Turato smatra da fakulteti u Europi trenutačno proizvode puno i previše arhitekata. „Na većini fakulteta arhitekture se tijekom studija na žalost ne govori studentima o tome da će mnogi od njih biti tehnički crtači, BIM 3-d radnici, jer je 90 posto današnje arhitekture, zbog sveopće digitalizacije, standardizacije i softverizacije, samo puko tehničko crtanje, što baš i nije neki privlačan posao. Na poziciju na kakvoj sam danas ja će, realno, doći jedan od 500 diplomiranih arhitekata.“

Kada se o arhitektu govori isključivo kao o umjetniku to ga osobno duboko vrijeđa: „ Naravno da ja, kao i svaki dobar umjetnik, moram imati apstraktni pogled na svijet i nužnu umjetničku crtu, nazovimo to dar ili talent, ali ne bih mogao preživjeti ni funkcionirati niti tjedan dana na tržištu da nisam menadžer. Tako je bilo i u socijalizmu, samo višak kapitala ili dobit nisu išli u privatni džep.

Arhitekt shvaća cjelinu, ima pregled na sve dionike, sustave i dijelove složenog procesa koji se zove gradnja. Ako ne zna s novcem, ne može raditi za klijente koji mu na raspolaganje stave 100-ak milijuna kuna.“

Podijeli

Odgovori

Top