Država nas ne smije pljačkati

Država nas ne smije pljačkati

Sudionici 8. međureligijskog susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj održanog u Zagrebu 7. svibnja (ovoga puta u prostorijama  Židovske vjerske zajednice Bet Israel) upozoravaju na mnogooblične krize u društvu, kod nas, u Europi i u svijetu, od kojih je najuočljivija ona ekonomska. “Ne mogu se zanijekati brojni napori koje su činili i čine i obnašatelji državne vlasti i naše vjerske zajednice preko svoga karitativnog i humanitarnog djelovanja. Pa ipak, ne može se također zanijekati da je sve to nedovoljno i da kriza ne jenjava, nego postaje sve dublja”, kažu vjerski čelnici. U izjavi se navodi da je broj ljudi koji kucaju na vrata državnih i vjerskih socijalnih i karitativnih ustanova sve veći, a ne mogu se ne vidjeti oni ljudi koji fizički opstaju zahvaljujući i prekapanju po kontejnerima. “Siromasi na našim vratima i ljudi oko kontejnera ukazuju nam da dio ljudi u Hrvatskoj nije više na rubu gladi, nego doslovno gladuje. Iz dana u dan mladi obrazovani ljudi, koji ne mogu naći posao u svojoj domovini, prisiljeni su na odlazak u druge zemlje, što će imati dugoročne posljedice za hrvatsko društvo u cjelini. Raslojavanje na bogate i siromašne se nastavlja. Sve je veći broj onih koji su nezaposleni, ili koji rade, a za svoj rad ne primaju plaću. Razumijemo poslodavce u njihovoj borbi za preživljavanje, ali ih ujedno pozivamo na odgovorno i pravedno ponašanje prema zaposlenicima”, ističu.

Predstavnici vjerskih zajednica izražavaju duboko žaljenje zbog učinjenih teških propusta u političkom i gospodarskom životu zemlje, koji su mnoge hrvatske građane doveli do osiromašenja i posvemašnje bijede bez njihove vlastite krivnje i odgovornosti. Iskreno suosjećaju s njima i nerijetko dijele s njima iste, ili slične probleme. “Odbacujemo kao protivne temeljnim ljudskim i ustavnim pravima kao i moralnim načelima naših religija: sve koristoljubive i nepravedne manipulacije učinjene tijekom dosadašnjih privatizacija, ratno i svako drugo profiterstvo, lihvarsko kamatarenje i kreditiranje, nestručno i nesavjesno ophođenje zajedničkim dobrima svih građana naše zemlje, nebrigu za očuvanje radnih mjesta, neodgovorno vanjsko i unutarnje zaduživanje zemlje i sve slične prakse koje su našu ekonomski perspektivnu zemlju s brojnim komparativnim prednostima, s iznimnim prirodnim i ljudskim potencijalima, dovele u sadašnje teško stanje”, kažu.

U izjavi se ističe da svi “osobito bolno doživljavamo dramatične slučajeve mnogobrojnih otkaza, stečajeva te obiteljskih deložacija i ovrha, što je povezano s dubokim, često i neizlječivim, traumama u životima pogođene djece i roditelja”. Stoga visoki predstavnici vjerskih zajednica apeliraju na mjerodavne po tim pitanjima, da uz zakonsku i pravnu stranu tih slučajeva, maksimalno uzimaju u obzir i njihovu humanu, socijalnu pa i medicinsko-psihološku dimenziju, te nastoje osigurati dostatna alternativna rješenja (cjelokupan tekst izjave se nalazi na adresi: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=150834).

Dan ranije, 6. svibnja, oglasila se, o sličnim temama, Komisija HBK Iustitia et pax izjavom ”o potrebi aktivne zaštite socijalne države”. U mnoštvu problema s kojima se u zadnje vrijeme susreću željeli su istaknuti jedno pitanje za koje drže da je važno i rješivo, a građanima bi pomoglo da država zauzme umjereni, a ne ekstremni stav potpune odsutnosti, ili pak sveprisutnosti. Pitaju se: ”Je li industrija naplate dugova zauzela mjesto proizvodnje i razvoja?!”

”Svakim danom sve više opažamo kako je industrijska proizvodnja u Hrvatskoj stala, ili posustaje. No, snažno se razvila i razvija industrija naplate dugova. Posebice se razvija industrija ovrha i deložacija koja i u zapadnom svijetu postoji kao poznat i uhodani institut. No, u hrvatskoj verziji taj institut ima nekoliko ‘inovacija’ koje u biti derogiraju europski duh toga instituta”, kaže se u priopćenju. O čemu se zapravo radi?

U Ustavu Republike Hrvatske, naime, čitamo da je Hrvatska socijalna država (čl. 1.). Model pak ovrhe i deložacije, prema mišljenju Komisije, ima nekoliko problematičnih stavaka kojima se derogira duh Ustava Republike Hrvatske te nekoliko konvencija, a to onda pogoduje raznim lobijima i krupnom kapitalu protiv građana Republike Hrvatske. Zato neki taj zakon o ovrhama s pravom nazivaju “zakon o državi protiv građana”.

Budući da ni jednim zakonom nije zajamčena kontrola ovršnih naloga, tim se zakonom krši Ustav Republike Hrvatske (čl. 19. st. 2.). Isto tako nije omogućeno ustavno pravo na žalbu (čl. 18. Ustava RH) i pravo na pravnu zaštitu kako predviđa članak 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Hrvatski građani, dakle, nemaju pravo na utok za razliku od nehrvatskih građana koji to pravo zadržavaju. Zbog toga građani Republike Hrvatske u Hrvatskoj postaju građani drugoga reda.

Ideja ovrhe zapravo postoji kako bi se radilo u najboljem interesu ovrhovoditelja (vjerovnika) i ovršenika (dužnika). Naplata ne smije ići preko osnovnog duga i na štetu dužnika i ne smije prelaziti trećinu primanja. Dužnicima se ne smije oduzimati imovina, posebice ona stambena, ako se radi o jedinom objektu za obitavanje. Poseban problem na koji valja upozoriti jesu odvjetnički i bilježnički lobiji koji uz pomoć nepravednog zakona mogu preko svake mjere stjecati zaradu, a to je protivno europskom duhu.

Zato Komisija poziva državne vlasti da ”hitno usklade Ovršni zakon s europskom pravnom tradicijom i Ustavom Republike Hrvatske”. Isto tako pozivaju nositelje vlasti neka učine sve da u Hrvatskoj ne bude građana drugoga reda. Hrvatski građani ne trebaju imati nikakav privilegij, ali ne smije im se zanijekati pravo na utok kao drugim pravnim osobama. Posebice je važno što prije obustaviti neprimjerene i grube deložacije ljudi u situaciji u kojoj u državi vlada endemična nezaposlenost. Država mora obuzdati industriju naplate dugova i pokrenuti industrijsku proizvodnju, kako bi građani mogli servisirati svoje dugove.

Država ne smije svoje građane pljačkati, kažu, otuđivati im imovinu i kažnjavati ih jer su kolateralne žrtve krize koju nisu prouzročili, za razliku od mnogih onih koji sada hladno zarađuju na sirotinji uzimajući joj i ono malo što ima.

Stoga, pozivaju se vlasti u Hrvatskoj da zaštite hrvatske građane koji se nalaze u teškoj situaciji. ”Neka se dokinu zakonske odredbe koje pogoduju raznim interesnim lobijima. U ovoj teškoj ekonomskoj i društvenoj krizi potrebno je raditi na oporavku gospodarstva i istodobno ne dopustiti da kriza postane izlikom za još veće osiromašenje hrvatskoga puka. Cijelo je društvo pozvano na traženje konsenzusa u bitnim pitanjima, na pronalaženje puteva izlaska iz krize i stvaranje društva u kojem će temeljne vrijednosti biti prihvaćene od svih hrvatskih građana. Ova Komisija poziva posebice Vladu RH da zaštiti najugroženije i najsiromašnije građane i tako pokaže da mlada hrvatska država sve čini da postane i ostane društvo socijalne pravde, mira i sigurnosti”, stoji u izjavi Komisije Iustitia et pax (http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=150791).

Prije nešto više od četiri godina Kršćanski je akademski krug objavio važan manifest iz kojega prenosim nekoliko uvodnih misli: ”Potpuno i dosljedno poštovanje svake ljudske osobe kao vrhunske vrijednosti, bez obzira na spol, boju kože, naciju, jezik, religiju, svjetonazor, stalež, društveni položaj i politički izbor, prva je pretpostavka svake stvarne demokracije te svake poštene, humanističke i inteligentne politike.

Ljudska je osoba najviša vrijednost u svijetu. Čovjek je pozvan da poštuje zajedničko dobro ljudskoga društva, ali on ne smije biti sredstvo nego cilj. Društvo mora poštovati istinsko dobro čovjeka, svih svojih članova, a čovjek pojedinac zajedničko dobro društva kojega je dio.

Poslije teških i tragičnih iskustava cjelokupne prošlosti čovječanstva ljudi dobre volje svih svjetonazora i uvjerenja, koji dijele sličnu viziju dostojanstva i vrijednosti ljudske osobe, stoje danas pred prijelomnom povijesnom zadaćom njezine rehabilitacije i afirmacije.

Da bi se konkretno odgovorilo tom zahtjevnom izazovu i krenulo k ostvarivanju njegovih ciljeva, bitno je stalno zajedničko ulaganje znatnih duhovnih, intelektualnih i drugih snaga, kao i odgovarajućih političkih, društvenih, gospodarstvenih i tehničkih sredstava.

Čovječanstvu treba stalna, stvarna i trajna (r)evolucija u prevrednovanju, obnavljanju i uvijek ponovnoj izgradnji svih temeljnih ljudskih vrednota. To osobito vrijedi u naše doba, kada se i nadalje u životnoj praksi obezvređuje, ponižava i posvuda gazi ljudska osoba. Tu nije riječ ni o kakvoj novoj, ili staroj ideologiji, nego o danas prijekoj potrebi nove prakse, konkretne duhovne i društvene zauzetosti i založenosti za jedan istinski čovječniji i bratskiji svijet te za što potpuniji i ispunjeniji ljudski život u njemu”.

Oprostite, ja danas nisam pametan. Nisam vam mogao ponuditi ništa suvisnije od ovoga. Ja sam danas pogažen čovjek.

Podijeli

Odgovori

Top