Dospjele nepodmirene obveze pet javnih poduzeća, Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta, tvrtke Autocesta Rijeka – Zagreb, Hrvatskih željeznica i HEP-a, iznose oko dvije milijarde kuna, izjavio je nedavno ministar financija Ivan Šuker.
– Od početka ove godine oni imaju problema s podmirivanjem svojih obveza – kazao je Šuker. – U međuvremenu smo osigurali Hrvatskim autocestama kredit od sto milijuna eura, u završnoj je fazi još jedan kredit od sto milijuna eura, a Hrvatskim cestama i HEP-u krediti od po 80 milijuna eura – podsjetio je.
Ina povećava likvidnost HAC-a i HC-a
Naveo je i podatke da Ina od naknade za ceste (po 60 lipa na litru goriva) HAC-u i HC-u duguje oko 800 milijuna kuna, a državnom proračunu oko 400 milijuna kuna trošarina.
– Kad tih 800 milijuna kuna dođe, HAC-u i HC-u i te kako će se povećati likvidnost – istaknuo je Šuker.
Podsjetio je također da je Vladi bio cilj i da je uspješno izdala obveznice na međunarodnom financijskom tržištu u iznosu od 750 milijuna eura, a od toga iznosa bankama sada vraća 2,3 milijarde kuna sindiciranoga kredita koji je država uzela početkom godine.
– S obzirom na to da bankama sada vraćamo 2,3 milijarde kuna, iskreno se nadamo da će one to plasirati u hrvatsko gospodarstvo. Tako su obećale – rekao je Šuker.
U ožujku nenaplaćeno 20-ak milijardi kuna
Prema Fininim podacima, iznosi neplaćenih računa u hrvatskom gospodarstvu svakim danom rastu za 23 milijuna kuna, a najveći su dužnici odnosno generatori nelikvidnosti u Hrvatskoj državna poduzeća. Naime, neplaćeni dugovi državnih tvrtki privatnom sektoru već su veći od 7,5 milijardi kuna. Kad bi se tome dodao HZZO te obveze brodogradilišta, dug na kraju iznosi od 10 do 15 milijardi kuna. Nenaplaćena potraživanja do kraja ožujka, primjerice, iznosila su 15,6 milijardi kuna. Ako se u to ubroje i 4,3 milijarde kuna obrtničkih potraživanja, riječ je ukupno o dvadesetak milijardi kuna. Primjera radi, prije desetak godina nelikvidnost je bila 26,5 milijardi kuna.
Reket velikih tvrtki
No postoji još jedan problem. Najčešća je posljedica nelikvidnosti svojevrsno poslovno reketarenje. Dužnici, u većini slučajeva velike tvrtke, ucjenjuju nabavljače i vjerovnike pričom kako će platiti dug, ali samo ako bude umanjen za 10-15 posto. Vjerovnici – koji u većini slučajeva ipak popuste jer nemaju previše izbora – ne žele o tome u javnost, zbog bojazni da će njihovi partneri odustati od daljnjih narudžbi ili da od njih neće uspjeti naplatiti već naručenu robu. Takvo viđenje poslovanja u lošem gospodarskom okruženju s naglašenom recesijom nerijetko može prouzročiti prvi korak prema inflaciji. Ako se stvori gospodarska klima u kojoj je svima jasan način takvog poslovanja, onda će dobavljači već u ponudama automatski povećati cijene za 10-15 posto – da bi ih na kraju smanjili za taj postotak na zahtjev velikih tvrtki. Plodno tlo za korupciju nastaje pak kada određen broj pojedinaca odlučuje kojim će dobavljačima prvim plaćati račune, a koji bi mogli pričekati da vide svoj novac.
Građevinarcima najteže plaćaju
Takav negativan trend nerijetko zahvaća iznimno uspješne tvrtke koje mjesecima nakon zakazanih rokova od 60 dana moraju čekati da im velike tvrtke isplate dug. Zagrebački Dalekovod primjerice novac potražuje od državnih tvrtki poput HŽ-a, HEP-a, HAC-a i HC-a. Neisplata dugova na vrijeme posljedično utječe i na dobavljače.
Problemi s naplatom najčešći su u građevinarskom sektoru. IGH, recimo, mjesecima pokušava naplatiti dugove od HC-a ili pak HAC-a.
