Je li vrijeme za Vladu nacionalnog spasa?

Je li vrijeme za Vladu nacionalnog spasa?

Tisuće prosvjednika iz antikapitalističkog pokreta “Blockupy” blokiralo je pristup zgradi Europske središnje banke u Frankfurtu u petak, a prosvjedovali su  protiv načina na koji se europske vođe, zajedno s čelnicima te banke, bore protiv europske dužničke krize. Blokirali su ceste, uključujući i onu koja vodi do središnjice Deutsche Banke, a u rukama držali transparente s porukama poput “humanost ispred profita”.  Gotovo 3000 prosvjednika “na barikadama” su dočekali dobro opremljeni i naoružani policajci s kacigama i psima, a na mjestu su događaja bili su i policijski kamioni s vodenim topovima , kao i policijski helikopter. Oko 20-ak prosvjednika u rukama držalo je madrace za napuhavanje na kojima je pisalo “Rat počinje ovdje”.  

Europski pokret “Blockupy” stvoren je nakon američkog pokreta Occupy Wall Street, a cilj ove današnje blokade bio je spriječiti svakodnevne operacije u središnjici ECB-a. Objasnili su i kako su Vlade koje se bore s velikim dugovima skresale troškove i povisile poreze, što je još više doprinijelo produbljivanju recesije diljem eurozone, dok su mnoge obitelji u “debelim” dugovima, ili su izgubile svoje kuće.

Došlo je, dakle, do tuda da su nezadovoljni ustali i u Njemačkoj, čijoj kancelarki „odmila“ tepaju zovući je „kraljicom štednje“. Sve su jači pokazatelji kako se taj njemački model štednje pokazao katastrofalnim, jer gura u krizu i samu začetnicu takvog načina borbe protiv recesije. Pogledajmo samo primjer SAD-a; država u kojoj je kriza i nastala, a potom se poput plamena počela širiti globalno, danas je na odličnom putu oporavka, jer je primijenila, pojednostavljeno rečeno, model potrošnje, a ne štednje u krizi. Uostalom i najveći će ekonomski znalci reći da se štedi onda kada se ima, a ne kada je remen stegnut do iznemoglosti, jer čovjek se tada bori s golim preživljavanjem. U Hrvatskoj je pak vrlo znakovito da se štednja građana povećala, što bez puno pametovanja pokazuje da ljudi i ono malo što imaju stavljaju na stranu, u banke, za „crne“ dane. Svi strahuju od gubitka posla, koji visi kao mač nad glavama mnogih, najviše onih u privatnom sektoru, dok su zaposleni u državnom još uvijek zaštićeni. I mogu se smatrati sretnicima, za razliku od većine ostalih.

Dakle, kod nas nema šanse za brzi oporavak, jer se kotač zamašnjak nikako ne može okrenuti; kako građani ne troše, osim na najnužnije, da baš ne skapaju od gladi i ne hodaju uokolo prljavi, sve se više trgovina, raznih dućana, a o obrtima da i ne govorimo, zatvara. Propadaju čitavi lanci proizvodnje i prodaje, svakoga dana svjedočimo sve dramatičnijim vijestima, a brojci od famoznih 400.000 za sada se ne približavamo, iz samo jednog razloga- kreće turistička sezona i sezonska zapošljavanja. No, to će samo privremeno začepiti rupe na hrvatskom brodu Titanic, koji je šupalj na sve strane.

Sada je više nego očito da ova Vlada ne zna izvući zemlju čak niti na pravi put izlaska iz krize, a kamoli pronaći taj izlaz. Premijer poručuje da ipak nećemo ispasti iz tog kružnog toka u kojem se vrtimo, kako mu je nedavno poručio predsjednik HUP-a, sveprisutni Ivica Mudrinić, ali slaba je to utjeha. Bolje rečeno- nikakva, obzirom na sve češće i neugodnije verbalne ispade samog premijera. Sindikati pripremaju veliki štrajk, država bi 5. lipnja mogla biti u blokadi, a sa svih strana čujemo najave novih štrajkova. Ministri na te najave prijete uvođenjem radne obveze, retorika suprotstavljenih strana sve je žešća. Također, sve više se spominje potreba stvaranja tzv. tehničke Vlade; iako osobno ne volim taj izraz, jer u situaciji u kojoj političke stranke drmaju državom, a ništa se bez njihovog kadroviranja ne može učiniti, ovako nešto izgleda kao nemoguća misija. No, situacija zaista jest dramatična. Pa, nazovimo to radije novom Vladom nacionalnog spasa, u kojoj trebaju sjediti vrsni, eminentni stručnjaci i eksperti koji svojim znanjem mogu početi dizati zemlju iz živog blata. Hrvatskoj trebaju menageri sa iskustvom, brzi, efikasni, sa kvalitetnim vezama sa inozemnim investitorima, ne bi li sve krenulo odmah, a ne sutra, ili prekosutra. Gdje su nestali neki ljudi koji su znali svoj posao, ali zacijelo nisu bili podobni političkim opcijama? Primjerice, Mladen Vedriš? Je li i on odustao od ove države i bavi se svojim poslovima, kao i većina onih koji imaju znanje, ali ne i političku moć? Gdje su drugi, da parafraziram onu pošalicu, „zaboravljeni asovi“? Zašto nitko ne sluša što govori Branimir Lokin? Dr. Dražen Kalogjera? Sandra Švaljek?

Nama ne trebaju stranački poslušnici koji nemaju pojma o ekonomiji, o društvenim potrebama, tijekovima i na koncu konca, socijalnoj pravdi. Pustimo mi prazne tlapnje i riječi kojima se poziva na to. Potrebna nam je praksa, hitno, nemamo mi vremena sto godina, a mladi nam odlaze glavom bez obzira, srednjeg sloja nema, umirovljenici su ionako na izdisaju, a svi smo zajedno sirotinja. Ima li doista imalo pameti, ali i domoljublja u sadašnjoj Vladi, ali i oporbi, za dobro svih nas treba takvim ljudima otvoriti vrata. A kada zemlja konačno stane na noge, neka se borbe političkih elita nastave i dalje. Za ime Božje, odgodite ih za neka sretnija vremena, jer valjda će i Hrvatskoj jednom zasjati Sunce. Pa kad ono zasjaji, prepucavajte se i dalje, ali dajte da do tada- preživimo.

Podijeli

Odgovori

Top