Liderstvo, bez mistifikacije

U Sjedinjenim Američkim Državama  prije financijske krize dogodilo se da se za natječaj za poziciju “head of risk” natjecao i do zadnjeg kruga dogurao profesionalni slikar, dakle čovjek koji ne poznaje financijsku matematiku i nikada nije čuo za VaR. Kada su ga upitali kako to da se odlučio prijaviti na tu funkciju u financijskom sektoru za koju očito ne posjeduje kompetencije, odgovorio je da poznaje jednog glazbenika komu je to već pošlo za rukom, te da je menadžment ionako precijenjen, a da je liderstvo samo po sebi umjetnost, a on svakako jeste umjetnik, dakle kvalificiran upravljati rizikom na najvišoj razini u jednoj financijskoj instituciji.

Ma kako bizarna bila, ova situacija dobro opisuje sve rašireniji stav, pogotovo u laičkoj populaciji, o međusobnom odnosu menadžmenta i liderstva, u kojem menadžment prolazi lošije, a vođenje i vođe se do te mjere naširoko mistificira da postaje sve teže povjerovati da se radi o dobro proučenom, svakidašnjem fenomenu, a ne umjetnosti rezerviranoj tek za šačicu odabranih.

Sljedbeništvo

Liderstvo je lakše razumjeti kada ga se promatra iz perspektive sljedbenika, a ne vođe. Za početak, potrebno se odmaknuti se od „prostornih“ metafora – lidera se ne prati u prostoru, nego se imitira njegovo ponašanje. Sljedbenici to čine iz različitih razloga u rasponu od ljubavi do zavisti, ali i nesvjesno, ili jer se ne žele isticati u masi. Lideri su dakle, po definiciji, ljudi koje imitira veliki broj ljudi, dulje vrijeme. Ponekad su vođe u isto vrijeme i inovatori, odnosno začetnici trendova, no ne nužno. Iako se u današnjem društvu i poslovnom okruženju na liderstvo najčešće gleda jednostrano i sa simpatijama, ono je vrijednosno neutralno – zli ljudi i neuspješni menadžeri također mogu biti izvrsni vođe. Na žalost, nerijetko su upravo oni model koji većina ljudi smatra uzorom, a ne neki drugi koji to svojim „sadržajem“ zaslužuju ali nemaju liderske kvalitete. Loše navike se najlakše šire upravo imitacijom.

Promatrano iz poslovne perspektive, vođenje je rješenje za kompleksne i krizne situacije u organizaciji provjereno u praksi i potvrđeno tisućama godina evolucije. Naime, koordinacija i upravljanje u iole većim zajednicama ljudi je izuzetno težak problem, što ima za posljedicu da organizacija najčešće funkcionira suboptimalno, odnosno sklizne u kaos ili u drugoj krajnosti postane previše rigidna da bi se nosila s izazovima dinamičnog okruženja. Ma kako to nestvarno zvučalo, istraživanja pokazuju da je upravo vođenje lijek za previše ili premalo komunikacije u organizaciji.

Zapravo, vođe u pravilu svoje ideje, u strogom smislu te riječi, ne „komuniciraju“ nego pokazuju primjerom ili tek samo dijele informacije sa ljudima u svojoj najbližoj okolini i tako s minimalnim uloženim naporom utječu na poslovne procese, kreiraju korporativnu klimu i postižu svoje ciljeve. Pogotovo se to odnosi upravljanje krizama i promjenom – ne postoji nikakva modularna ili druga „pametna“ organizacijska forma, dijalog ili konsenzus, koja može tako brzo, učinkovito i efikasno donijeti rezultate kao dobar vođa i vođenje.

Hijerarhija u sjeni

Snaga vođenja ogleda se i u činjenici da se su u većini kompanija uz službenu upravljačku strukturu koju čine menadžeri koji u isto vrijeme nisu i lideri koegzistira i tzv. hijerarhija u sjeni koju čine neformalne vođe, a koji do izražaja dolaze najčešće tek onda kada se tvrtka suoči s poslovnim izazovima za koje postojeća hijerarhija, organizacijske uloge i pravila nisu dostatni.

Odnos međusobnog nadmetanja i dominacije karizmatičnih vođa i birokratske organizacije plastično opisuje primjer parkova. U svakom parku (pa i u državama gdje se građani slijepo drže zakona) postoje zelene površine i šetnice onako kako su ih zamislili krajobrazni arhitekti, ali i utabane staze tamo gdje ih po projektu ne bi trebalo biti, a koje su stvorili sami prolaznici hodajući, sljedeći jedni druge i trag u travi koji su ostavili drugi prije njih. Tu i tamo uvidjevši da je upravo takav raspored staza optimalan, vlasti te „divlje“ već utabane putove legaliziraju, nadograde i održavaju.

Poslovna organizacija i funkcija liderstva, u optimalnom funkcioniranju tvrtke, nije daleko od te slike. Naravno da su za uspjeh potrebna pravila i rutine, tehnologija također, ali s pravom uz bok njima možemo staviti i liderstvo. Ukoliko želite „prodati“ svoj cilj i postići neku pozitivnu promjenu u organizaciji, lidersko načelo je najjeftinija, a ponekad i jedina opcija. Vođe su u pravilu ljudi poput drugih ljudi. Ponekad to postanu slučajno, ponekad zbog višeg socioekonomskog statusa, ali u svakom slučaju, liderstvo je više nešto banalno, nego tajnovito i mistično.

Krunoslav Demirović

Podijeli

Odgovori

Top