Da mi je netko rekao da će moj život izgledati ovako, ne bih mu povjerovala. Kad sam bila „mala“, svatko stariji od 20 izgledao mi je odraslo i kao da zna što radi. Jedva sam čekala i sama biti u tim godinama i znati što radim.
Stvari su ipak ispale malo drugačije. Sada, s 25 godina, promijenila sam dva fakulteta, upisala ponavljačku godinu, sjedim doma i tražim posao. U ovu me situaciju nažalost dovela financijska i obiteljska situacija. Financijska jer nemam novaca, a obiteljska jer ni moji nemaju novaca, niti veza, koje su, osobno sam se uvjerila, vrlo potrebne za dobivanje posla u maloj sredini u kojoj živim.
E sad će se sigurno naći netko tko će reći – tko traži posao, taj ga i nađe. Ovo je moje iskustvo s pronalaskom posla. Javljaš se na oglase za studentske poslove, objavljene reda radi, jer se uglavnom zna tko će ih dobiti. Javljaš se na oglase s različitih portala, pa čak i na poslove koji nisu za studente, jer, nikad ne znaš, možda se predomisle. Ostavljaš životopis sa slikom u bazama podataka, jer, možda baš tebe pozovu. Ali ne pozovu te. I kad te pozovu, ti daš 40 kn za autobus kako bi otišla na razgovor da ti kažu kako traže nekog s iskustvom, iako se iz tvog životopisa jasno vidi da nemaš iskustva i iako nigdje u oglasu ne piše da traže nekog s iskustvom.
I tako, daš 40 kuna za autobus za razgovor koji traje minutu. I još 10 za kavu ili pecivo dok čekaš autobus za nazad. Nitko te nije pitao kako si došao na razgovor i jesi li tih 40 kuna uzeo iz obiteljske kase pa sutra nema kruha i margarina, ili si ih posudio pa ih nemaš odakle vratiti.
Država se brine o tebi. Država ti da tisuću i pol kuna pa ti vidi hoćeš li kupiti namirnice, platiti režije, mjesečnu za faks ili platiti stan.
Ne osjećam se kao da imam 25 godina. Ne izgledam si tako, ne znam, možda jer sam niska.
Zamišljala sam svoj život puno sređenijim. Ispunjenijim.
Gledam reklame u časopisima, portalima. Lak za nokte, 100 kuna. Ali traje do 5 dana. Moda pristupačna svima, majica kratkih rukava, ali je Zara, 200 kuna. Kome je to pristupačno?
Gledam svoje prijatelje, neke u boljim, neke u sličnim situacijama. Gledam svoju vezu. „Riješite se rutine, romantični getaway, 3 dana u toplicama samo 900 kuna“. Riješi se rutine kad imaš jedva 7 kuna za kavu. Riješi se rutine kad i ti i on živite s roditeljima.
Teško je, stvarno je. Ali ima i boljih dana. Sunce sja, svi su lijepi. I kao što mi je prije samo nekoliko sati rekla prijateljica, jednom mora biti bolje. Samo da ne bude gore.
T.L.
