Kome danas čovjek uopće može vjerovati? Skeptici bi vjerojatno odgovorili „možda užoj obitelji“, a oni nešto povjerljiviji prema ljudima vjerojatno bi taj uski krug osoba od povjerenja ipak malo proširili. To što su ljudi danas postali nepovjerljivi ne treba čuditi.
Na blagajnama se provjeravaju računi, da se prodavaču ne bi „slučajno“ omakao koji artikl više, po nekoliko se puta provjerava je li automobil zaista zaključan, pazi se što se govori jer zidovi imaju uši… Konkretnije rečeno, strah i nepovjerenje postepeno se i tiho uvlače u živote običnih ljudi. Istina, nije prirodno ni dobro živjeti u neprestanom grču, ali nije da se ljude zbog toga može kriviti. Iz dana u dan kroz medije se plasiraju različite „informacije“ koje kod ljudi izazivaju i iznova potvrđuju nepovjerenje, a te navodne činjenice svjedoče o tome kako obične i nedužne građane netko želi slagati, prevariti i pokrasti. E sad, to je često i istina, ali ne treba baš svemu ni vjerovati. Svi smo kroz medije mogli tu i tamo pratiti događaje koji se nisu dogodili, prevare koje nikada nisu postojale i slično, te bi se naposljetku takve priče pokazale običnom manipulacijom. No, i iza manipulacije netko mora stajati, pa to iznova pobuđuje nepovjerenje ljudi. Dolazeći do ovoga postaje jasno kako nepovjerenje i nije tako loše, jer najgore je kad ti smjesti netko kome vjeruješ, netko tko se navodno zauzima za tebe i tvoja prava. Nedavno se zbio upravo jedan takav slučaj, kod određenog broja navodno prevarenih ljudi izazvao je revoltiranost, pa čak i paniku, a na kraju se pokazalo da slučaja nije niti bilo.
Nitko nije bio prevaren, ali se naveliko manipuliralo
Naime, radi se o udruzi Telekom koja je početkom srpnja uz izniman medijski angažman prijavila Vipnet Europskoj komisiji i tržišnom regulatoru HAKOM-u zbog navodnog kršenja uredbe o EU cijenama roaminga. Cijeli se slučaj pratio s velikim interesom, mnogi su, tko zna zbog čega, ovaj čin udruge Telekom promatrali kao sam po sebi ispravan i opravdan te mu se priklanjali, a nakon što je HAKOM utvrdio da Vipnet ipak nije prekršio pravila te da je sve radio u skladu sa zakonom, sve je iznenada utihnulo i život je nastavio teći. Međutim, što sad? Sve zaboraviti i praviti se kao da se nikada ništa nije dogodilo? Pravna država tako ne funkcionira. Udruga Telekom je zasigurno znala kakve će posljedice njihova prijava imati po ugled Vipneta i da će toj tvrtki biti nanesena ozbiljna šteta. Sukladno tome, kao nevladina organizacija koja je pred sebe postavila zadatak da štiti interese telekom korisnika, udruga Telekom je prije ovakvog postupka trebala raspolagati konkretnim činjenicama i dokazima kojima bi potkrijepila svoje djelovanje. Udruga Telekom takve dokaze nije imala. Navodno sporna cijena Vipnetovog roaminga, koja je djelovanjem udruge Telekom putem medija kod Vipnetovih korisnika izazivala paniku i revoltiranost zbog uvjerenja da ih se nastoji prevariti, ipak nije bila sporna. Istragom HAKOM-a utvrđeno je da je Vipnet svojim korisnicima roaming naplaćivao u skladu s EU regulativom koja je na snagu stupila 1. srpnja, a to je pokrepljeno i jasno predočenim činjenicama.
Ako je sve ok, onda najbolje da zaboravimo na sve?
Što je udruga Telekom zapravo učinila? Svakako je nanijela ozbiljnu štetu po ugled Vipneta, manipulirala je Vipnetovim korisnicima te je kroz medije kontinuirano prozivala i okrivljavala Vipnet bez, kako se pokazalo, čvrstih argumenata. Što je udruga Telekom poduzela nakon što je nadzorno regulatorno tijelo utvrdilo da je Vipnet sve učinio sukladno EU regulativama i u interesu svojih korisnika te da korisnicima, suprotno tvrdnjama udruge Telekom, nije prouzročena šteta? Ništa. Nikakvo protivljenje odluci HAKOM-a, nikakvo očitovanje kojim bi se pokušao opravdati postupak koji se pokazao neracionalnim i neutemeljenim… ništa. Dok se takvo ponašanje udruge Telekom još i može shvatiti, jer čemu dalje inzistirati na djelovanju koje se pokazalo neopravdanim, koje je ionako možda ispunilo svoju svrhu i koje bi se možda moglo vratiti kao bumerang i obiti o glavu, neshvatljivo je da ista ta udruga Telekom, nakon što je svojim djelovanjem očigledno prouzročila štetu Vipnetu, ne snosi nikakvu odgovornost. Možda je stvar u domaćem mentalitetu, uvjerenosti da su sve velike tvrtke na neki način krive što postoje ili u uvjerenosti kako nevladine organizacije, poput udruge Telekom, uvijek djeluju u interesu građana, pa čak i onda kada griješe i kada za svoje postupke nemaju valjanog opravdanja. Tko zna.
Kako biti povjerljiv kad te i udruge koje te „štite“ lažu
Međutim, činjenica je kako ovo nije prvi put da udruga Telekom pokreće postupak protiv Vipneta te je jednako tako činjenica da udruga Telekom u niti jednom od tih slučajeva nije dokazala opravdanost svojih postupaka, odnosno nadležna tijela na Vipnetu nikada nisu pronašla nikakvu krivicu.
Sad, udruga Telekom bi temeljem ovoga mogla posumnjati da se u Hrvatskoj njeno djelovanje opstruira, ali onda je za očekivati da bi se ta ista udruga obratila za pravdu nekim višim institucijama, da bi nastavila svoju borbu za prava potrošača ukoliko je uvjerena u ispravnost svojih postupaka. S obzirom da se to nikada nije dogodilo, može se donijeti dvojak zaključak: ili nikada nije bilo dovoljno odlučnosti da se telekom korisnici zaista zaštite ili nikada nije bilo dovoljno snažnih i ozbiljnih argumenata da bi se moglo nastupiti pred drugim institucijama.
Kako god bilo, sigurno je da pred zakonom svi trebaju biti jednaki i da svi trebaju snositi jednaku odgovornost za svoje postupke – građani, tvrtke, udruge… To je, istina, ideal, ali svakako nije nedostižan. Nakon svega što se dogodilo nije u redu i nije prihvatljivo za pravnu državu da se navedeni događaji prepustite zaboravu i medijskim arhivama. Postojalo je djelovanje koje se pokazalo neutemeljenim, postoji objektivna šteta koje je prouzročena ovim djelovanjem te bi shodno tome trebala postojati i sankcija za takvo djelovanje. Možda bi se tako u budućnosti netko ipak zapitao kakvim dokazima raspolaže prije nego u nekoga drugog uperi prst i javnosti obznani – Kriv je!
