Održana konferencija Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji

Osnivačka konferencija Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji, kojoj je sjedište u Zagrebu, održana je 18. travnja 2015. godine. “Osobito smo ponosne na ovakav vid udruživanja i pokretanja zajedničkog djelovanja i progovaranja o aktualnim temama pravne profesije – iz ženskog kuta gledanja,“ ističu u Hrvatskoj udruzi žena u pravnoj profesiji čije osnivanje su svojim dolaskom na konferenciju, podržali:

  • Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova;
  • Predstavnici Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu;
  • Predstavnica Francuskog veleposlanstva u Zagrebu;
  • Predstavnice Pravnog fakulteta iz Zagreba i Rijeke;
  • Predstavnice Hrvatske odvjetničke komore;
  • Predstavnice Hrvatske udruge poslodavaca;
  • Predstavnice Hrvatske gospodarske komore; i
  • Predstavnice hrvatskih sudova.

Tarja Krehić, predsjednica Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji, istaknula je u svom uvodnom govoru da se Udruga osniva s primarnim ciljem promoviranja, unaprjeđenja i afirmacije statusa žena u pravnoj profesiji – kao profesionalnih djelatnica u odvjetništvu, sudstvu, korporativnom svijetu, znanosti i pravnom sustavu općenito. Svrha Udruge je postići, prvi put u hrvatskoj povijesti, jedinstveno nastupanje žena u pravnoj profesiji – u pogledu pitanja bitnih prvenstveno za pravnu profesiju, a potom i pitanja značajnih za žene.

Svake godine sve više studentica upisuje i završava pravni studij. Tako su, u razdoblju od 2010. godine do danas, 71% diplomiranih studenata pravnih fakulteta po predbolonjskom programu, odnosno 73% diplomiranih po bolonjskom programu, bile žene. U nastavku donosimo samo nekoliko najintrigantnijih službenih brojki koje govore o rodnoj statistici u različitim granama pravne profesije (podaci su iz 2012. godine, osim za HOK):

  1. ZNANOST – 56,21% ukupnog znanstvenog kadra su žene;
  2. SUDSTVO – što je sud višeg ranga to je postotak sutkinja u sastavu tog suda niži. Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, sutkinje čine 72,4% ukupnog sudačkog kadra na prekršajnim sudovima, 71,2% na općinskim sudovima, 70,6% na trgovačkim sudovima, 60,6%  na županijskim sudovima, 45% u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te 33,3% u Ustavnom sudu Republike Hrvatske;
  3. DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO – u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske je  47,6% žena, u županijskim državnim odvjetništvima 56,1%, u općinskim državnim odvjetništvima 69,8%, dok je u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 71% žena;
  4. ODVJETNIŠTVO – prema  podacima Hrvatske odvjetničke komore za godinu 2015. – oko 43% odvjetnika i 70% odvjetničkih vježbenika su žene;
  5. KORPORATIVNI SEKTOR – podaci pokazuju da na rukovodećim pozicijama postoji puno žena s potencijalom za upravljačke pozicije, no svejedno su na tim pozicijama  značajno podzastupljene.

Usprkos očitom trendu feminizacije pravne profesije, statistika jasno ukazuje na postojanje fenomena takozvanog staklenog stropa koji se očituje u činjenici da udio žena na čelnim pozicijama pravnih fakulteta, na sudovima višeg ranga, na najvišim položajima u odvjetničkoj profesiji, te na visokim korporativnim pozicijama ne odgovara udjelu žena u tim segmentima pravne struke. Želja nam je ukazati na te tendencije u pravnoj struci, te razmotriti uvođenje kvota, ali i nekih drugih instrumenata, kao potpornih mehanizama za provedbu ravnopravnosti spolova u društvu u kojem je proces postizanja rodne uravnoteženosti usporen. Istovremeno, Udruga namjerava  svojim djelovanjem potaknuti i osnažiti žene da, uključivanjem i angažmanom, doprinesu afirmaciji svojeg položaja unutar profesije i na taj način, vlastitim djelovanjem, potaknu nezaobilazne promjene u društvu. Ravnopravnost spolova temeljna je ustavna vrednota Republike Hrvatske, a ona znači da bi žene i muškarci trebali biti jednako zastupljeni u svim područjima javnoga i privatnog života, imati jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata, pri čemu je jedan od najvažnijih ciljeva u postizanju pune ravnopravnosti muškaraca i žena upravo poboljšanje položaja žena na tržištu rada.

Osim otvaranja aktualnih pitanja značajnih za položaj žena u pravnoj profesiji, cilj je Udruge jačati i razvijati pravnu profesiju općenito. Svjedoci smo hiperprodukcije novih zakona i propisa pri čemu se pravna struka sve rjeđe konzultira i uvažava, a što je rezultiralo sve većim brojem loših, neprovedivih  i konfuznih zakonskih rješenja. Stoga  Udruga svojim djelovanjem i suradnjom s drugim pravnim udrugama želi potaknuti promjenu ovakve situacije, nastojanjem da se u fazi pripreme zakona i propisa u većoj mjeri nego što je to danas, uvaže stavovi pravnih stručnjaka, osobito praktičara, koji dolaze iz sudstva i odvjetništva.

Osim suradnje s udrugama na području RH, Udruga namjerava surađivati i aktivno se povezati sa svim europskim, američkim i ostalim srodnim udrugama žena u pravnoj profesiji u inozemstvu, od kojih su neke već izrazile veliki interes i želju za suradnjom. Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji već je ostvarila suradnju i dobila podršku najveće komore odvjetnica u SAD-u – i to Komore odvjetnica države New York (WBASNY – Women’s Bar Association of the State of New York).

Udruga planira djelovati kroz nekoliko stručnih odbora, koji će se operativno baviti određenim tematikama i pitanjima te biti nositelji projekata:

  1. Odbor za legislativu – koji bi se bavio hrvatskim, EU i ostalim međunarodnim propisima koji se tiču (i) afirmacije statusa žena u pravnoj profesiji; (ii) unapređenja statusa žena u društvu općenito; (iii) ostalih propisa iz pravne profesije, koji su na bilo koji način značajni za žene u pravnoj profesiji;
  2. Odbor za profesionalnu edukaciju i njezino promoviranje – koji bi se bavio organiziranjem, poticanjem i afirmacijom profesionalne edukacije pravnica općenito; organiziranjem, poticanjem i afirmacijom budućih pravnica (studentica prava) kroz mentorske programe edukacije;
  3. Odbor za međunarodnu suradnju – koji bi se bavio suradnjom Udruge s ostalim međunarodnim srodnim udrugama/organizacijama; te
  4.  Odbor za humanitarne projekte i odnose s javnošću.

Povodom osnivačke konferencije Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji organizirana je aktualna panel-diskusija na temu zakonske uspostave ženskih kvota kao model postizanja ravnopravnosti među spolovima: naime, potaknute novim njemačkim zakonom, koji propisuje obveznu minimalnu zastupljenost žena od 30% u nadzornim odborima njemačkih kompanija, Udruga je otvarila diskusiju o pozitivnim aspektima tog njemačkog zakona kod nas, ali i namjerava otvoriti i pokrenuti javnu raspravu o potrebi donošenja sličnog zakona.

Panelistice su bile:

    • Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
    • Maja Mandić, direktorica Odjela za korporativne regulatorne poslove Hrvatskog Telekoma
    • Nataša Novaković, pravna savjetnica u Uredu glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca
    • izv. prof.dr. sc. Zrinka Erent-Sunko, Pravni fakultet u Zagrebu
    • Tarja Krehić, odvjetnica, Odvjetnički ured Krehić

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, istaknula je sljedeće:

Iako na rukovodećim pozicijama postoji puno žena s potencijalom za upravljačke pozicije, statistika jasno ukazuje na postojanje fenomena tzv. staklenog stropa. Kvote su prepoznate kao jedne od najučinkovitijih privremenih mjera koje mogu dovesti do balansa što se tiče zastupljenosti muškaraca i žena u upravljačkim strukturama.

Ipak, upozorila je da njihovo uvođenje, ako se samo ide na zadovoljavanje postotka, može rezultirati nezainteresiranim i nekompetentnim ženama. Stoga se uz same kvote treba vezati transparentnost kriterija, te voditi računa da žene i muškarci imaju iste kvalifikacije i reference, ali i da postoje jednake mogućnosti i dostupnost.

Nataša Novaković, pravna savjetnica u Uredu glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca, naglasila je sljedeće:

Multinacionalne kompanije, u svojoj politici zapošljavanja, stavljaju sve veći fokus na raznolikost u upravljačkim funkcijama, te za njih pitanje žena na tim funkcijama nije samo pitanje rodne ravnopravnosti, nego ekonomsko pitanje, budući se uvidjelo da u ženskoj populaciji leži ogroman potencijal, koji u konačnici rezultira većom profitabilnošću kompanija.

 Nadalje, Nataša Novaković navela je kako je Ministarstvo poduzetništva i obrta, već prije nekoliko godina, donijelo strategiju ženskog poduzetništva. Međutim, ističe da i nadalje imamo situaciju da kada žena poduzetnica pokreće start-up, kao na primjer vlastiti odvjetnički ured, puno će teže dobiti kredit, a ako ga i dobije – dobit će ga u manjem iznosu.

 Maja Mandić, direktorica Odjela za pravne i regulatorne poslove i usklađenost poslovanja Hrvatskog Telekoma, podijelila je s prisutnima svoje vlastite iskustvo:

 Deutsche Telekom je još u 2010. godini osmislio program za edukaciju i pripremu rukovoditeljica za sudjelovanje u nadzornim odborima DT grupe, dakle i prije nego je u Njemačkoj stupio na snagu zakon koji propisuje obavezne ženske kvote u nadzornim odborima njemačkih kompanija na burzi. U sklopu tog programa, sudjelovala je u edukacijskim modulima ne samo s kolegicama iz pravne struke, nego i s kolegicama koje dolaze iz financijskog sektora, marketinga i prodaje.

Istaknula je da je i u Njemačkoj dugo trajala javna rasprava o pitanju uvođenja kvota u nadzorne odbore, kao mjere postizanja rodne ravnopravnosti, te je krajem prošle godine zakon izglasan. 

Smatra kako je uvođenje ženske kvote poticajna mjera, ali da i dalje ostaje otvoreno pitanje velike razlike u samim plaćama žena i muškaraca na istim funkcijama, s time da ne treba zaboraviti da 70% globalne potrošnje otpada na žene.

Zrinka Erent-Sunko, izvanredna profesorica na katedri Opće povijesti prava i države na Pravnom fakultetu u Zagrebu:

Izdvojila je kako je na Pravnom fakultetu u Zagrebu više od 50% žena, ali je teško probiti stakleni strop. Naime, status redovnog profesora u trajnom zvanju ima tri puta više muškaraca nego žena, a u povijesti Pravnog fakulteta u Zagrebu je bila samo jedna dekanica. Profesorica Erent-Sunko se nada da će se ove brojke uskoro promijeniti. 

Također je istaknula kako je uvođenje ženskih kvota samo privremena mjera postizanja ravnopravnosti, dok stalnom mjerom smatra edukaciju novih generacija studentica i studenata.    

Podijeli

Odgovori

Top