Svi putovi rasta

Što je uloga ekonomske znanosti? Čemu uopće sustavno proučavanje gospodarstva? Imali ekonomija ikavke veze sa stvarnim životom i koliko je bila kao akademsko područje uspješna kroz par stoljeća koliko postoji? Cilj ekonomske znanosti oduvijek je bio objasniti, predvidjeti i pružiti putokaz za postizanje rasta ekonomskih vrijednosti – ekonomija je znanost koja proučava nastanak ekonomskih vrijednosti. Novac je naravno zamjenjiv za većinu ekonomskih dobara, ali i sam gubi i dobiva na vrijednosti pa ne može biti sinonim za ekonomske vrijednosti. Odgovori na pitanja, kako se postaje bogat, kako rastu nacionalne ekonomije ili profit tvrtki još su teži kada ih treba sažeti u par stranica. Stoga ćemo biti manje ambiciozni i razmotrimo jadan „lakši“ problem, odnosno međusobne odnose ljudi i dobara od kojih se svako gospodarstvo sastoji. Usporedba vrijednosti dobara nastalih kao rezultat konkurencije na tržištu i suradnje u kompanijama možda će pružiti jasniju sliku o tome kako nastaje bogatstvo.

Strukturna kompleksnost

Zašto je „space shuttle“ po kilogramu skuplji od kilograma zrakoplova, a ovaj ima veću vrijednost od 1 kg automobila, a koji je po kilogramu skuplji od broda? Čini se kako se dogovor na to pitanje nameće samo od sebe i da je razlog tzv. „strukturna“ kompleksnost, tj. da zrakoplov ima znatno više dijelova međusobno povezanih na nelinearan način, više od automobila ili broda, te da proizvodi veće strukturne kompleksnosti imaju veću vrijednost. S tom se idejom lijepo se laže činjenica da nacionalne ekonomije koje su u stanju stvoriti kompleksnije proizvode i usluge (multipleks kina, shopping centri i „four play“ telekom paketi primjeri su kompleksnih usluga) imaju veći BDP. Dapače strukturna kompleksnost nacionalnog gospodarstva koja se mjeri indeksom ekonomske kompleksnosti (ECI) služi za predviđanje budućeg rasta BDP-a ili ekonomskog zaostajanja neke zemlje. Također, po jednom globalnom istraživanju (u kojem su sudjelovale i hrvatske tvrtke) iz 2009. godine, kompanije koje proizvode kompleksne proizvode zarađuju više i „žive“ dulje. Jedan od razloga za to svakako je i manja izloženost jeftinijoj konkurenciji. Naime, kopiranje kompleksnih proizvoda izuzetno je složena zadaća koja najčešće zahtijeva izravno sudjelovanje državni institucija.

Funkcionalna kompleksnost

Međutim, vratimo li se na naš problem uspoređivanja vrijednosti ekonomskih dobara primijetit ćemo da stvari nisu baš tako jednostavne. Kilogram platine skuplji je od 1 kg „space shuttlea“, koji je po kilogramu skuplji od 1 kg zlata, a koje je opet skuplji po kilogramu od 1 kg zrakoplova, koji pak vrijedi više od 1 kg srebra. Međutim, platina, zlato i srebro uopće nisu „strukturno kompleksni“ proizvodi. Odmaknemo li se na tren od proizvoda samih i promotrimo pozornije proizvodni proces u kojima su nastali uvidjet ćemo da su svi vrijedni proizvodi rezultat neke vrste intenzivnog istraživanja, u slučaju tehnoloških proizvoda R&D-a, a u slučaju plemenitih metala fizičkog istraživanja, što je opet u skladu s rezultatima ozbiljnih studija o povezanosti ulaganja u R&D i razine bruto domaćeg proizvoda države. Takvu vrstu proizvodnih procesa nazivamo „funkcionalno kompleksnima“. Isti zaključak vrijedi i za pojedinačne tvrtke, naime ulaganje u istraživanje novih tehnologija, tržišta i organizacijskih formi vodi većem profitu i većoj stopi preživljavanja na tržištu. Zanimljivo, zaključak stoji i na individualnoj razini i za timove. Pojedinci i timovi koji kombiniraju redoviti posao s nekom vrstom istraživanja zarađuju više i postižu bolje rezultate Naravno, svi zaposlenici sektora čiji su proizvodni procesi „funkcionalno kompleksni“ zarađuju više od zaposlenika branši koje se u poslu s jednostavnim proizvodima. Primjerice zaposlenici u farmaceutskoj industriji zarađuju i višestruko više od prosjeka plaća u tekstilnoj industriji.

Mrežna vrijednost kupca

Iz svega se čini da je tzv. funkcionalna kompleksnost odnosno kombinacija proizvodnih procesa koji nužno sadrže komponentu tehnološkog i komercijalnog istraživanja univerzalni recept za stvaranje bogatstva. Međutim, ekonomska se stvarnost opet pokazuje složenijom i od najsloženijih teorija. Promotrimo ponovno usporedbu proizvoda. Kilogram zlatnog nakita vrijedi više od 1 kg neobrađenog zlata (opet strukturna kompleksnost?), međutim kilogram srebrnog nakita koji je nosi, primjerice Rihanna (ili neka druga slavna osoba), skuplja je do kilograma nebrandiranog zlatnog nakita u vlasništvu nekog posve anonimnog. Poznato je da potrošači proizvode i usluge vrednuju ovisno o tržištu, ali prvenstveno o tzv. mrežnoj vrijednosti proizvoda. Kad je proizvod već kupio netko tko ju u središtu mnogočlane društvene mreže onda on vrijedi više i bolje se prodaje. Popularne osobe imitiramo kao kupci ili i u drugim segmentima života. Nove modne trendove usvajamo ili pak nove tehnologije počinjemo koristiti tek kada ih prihvati dovoljan broj utjecajnih i slavnih. Targetiranje utjecatelja zahtijeva istraživanje tržišta i eksperimentiranje što nas opet vraća na „funkcionalnu kompleksnost“ kao recept za rast. Ovu kratku raspravu započeli smo s usporedbom proizvoda da bi dogurali do usporedbe kupca, što ne bi trebalo čuditi nikoga. Ekonomske vrijednosti su relativne, tj. potrošači posjeduju jedinstvene individualne preferencije (zato istraživači tržišta i provode segmentaciju). Međutim činjenica da se ekonomskim dobrima trguje govori u prilog i istovremenog univerzalnog karaktera ekonomskih vrijednosti.

Ambidekstrijska organizacija

Svojevremeno je utemeljitelj kvantne teorije Max Planck izjavio da se nije odlučio za studij ekonomije jer da mu se činila „preteškom“. Je li bio u pravu? Može li jednostavna strategija istovremenog iskorištavanja postojećih resursa (tržišta, tehnologije) i istraživanje novih, dakle funkcionalna kompleksnost, biti recept za stvaranje bogatstva?
Uostalom funkcionalna kompleksnost široko je raširena u prirodi. Primjerice društveni insekti poput pčela i mrava uspješno primjenjuju tu strategiju (biljke također!). Istraživanja pokazuju da je funkcionalna kompleksnost u organizacije potreban ali ne i dovoljan uvjet za stvaranje bogatstva (tržište ipak ima zadnju riječ). Organizacije koje slijede strategiju istovremenog istraživanja i iskorištavanja resursa popularno se nazivaju ambidekstrijskima (ambidekstrija je jednako dobro korištenje lijeve i desne ruke). Amidekstrija se u organizacijama manifestira na dva načina, tj. kao kontekstualna i kao strukturna. Strukturna ambidekstrija znači da je segment istraživanja u tvrtki odvojen, bilo organizacijski (primjerice u R&D odjel) ili vremenski (primjerice faza koncipiranja projekata). Kontekstualan amidekstrija s druge strane znači da isti ljudi provode i istraživanje i sudjeluju u fazi iskorištavanja kroz svoj redoviti posao. Ne treba ni spominjati kako je to zahtjevna strategija, međutim ona donosi i tvrtkama i pojedincima veću zaradu i više profitne stope. Ambidekstrija skloni pojedinci kao zaposlenici tvrtkama vrijede više. Stoga ne treba čuditi da je, pogotovo danas s obzirom na kompleksno okruženje u kojem živimo, individualna funkcionalna kompleksnost glavni kriterij vrednovanja i indikator uspjeha zaposlenika. Time završava ovaj kratki pokušaj usporede ekonomskih dobara, od proizvoda, preko potrošača tih proizvoda do ljudi koji u konačnici te proizvode, ekonomske vrijednosti i bogatstvo u najširem smislu stvaraju. Svaki profesionalac u području ljudskih resursa svjestan je koliko je teško pronaći (ta potraga košta) i zadržati kvalitetne zaposlenike. Pa ipak najviše se isplati investirati u poduzetne i kompetentne zaposlenike jer oni čine temelj bogatstva. Upravo oni mogu stvoriti novu tehnologiju, urediti poslovne procese na nov način i kreirati nova tržišta.

Krunoslav Demirović

Podijeli

Odgovori

Top