Tko može biti ambasador brenda?

Marketinški stručnjaci, bilo da rade unutar kompanije ili da su unajmljeni kao nezavisni eksperti, često se odluče angažirati zaštitna lica u želji da određeni proizvod ili uslugu učine vidljivijim i poželjnijim na tržištu. Uglavnom se angažiraju široj javnosti poznate ličnosti ili profesionalci priznati od stručne javnosti.

Nije pitanje treba li angažirati promotora proizvoda, već se postavlja pitanje koje osobe to mogu biti?

Pravi brend ambasador treba biti samo osoba koja zaista stoji iza onoga što govori, bez obzira na to što to čini u marketinške svrhe. Dakle, ako pjevačica ili glumca reklamiraju šampon trebalo bi i da ga koriste, kao i da vjeruju da je to dobar proizvod. Ako ambasador brenda kaže ovo je definitivno moj izbor, bilo bi smiješno da bude “uhvaćen” s konkurentskim proizvodom u ruci?! A to se događa.

Sjetite se scene s Britney Spears uhvaćene s bocom Cola-Cole dok je reklamirala Pepsi. Dakle, njoj je u stvarnom životu, po vrućini, očito više odgovarao drugi sok. Ona je tako izgubila kredibilitet i više joj se ne vjeruje, a ta kampanja je neuspjela.

Svjedoci kako se ovakve greške događaju i u domaćim kampanjama, pa osobama koje nam preporučuju određeni proizvod putem medija ne vjerujemo slijepo, već se pri kupovini ipak oslanjamo na druge načine njihovog vrednovanja. Uzmimo samo primjer lažnih mama u kampanji jedne paštete, ili djece voditeljica koja im u biti nisu djeca, pa nas više ništa ne može iznenaditi.

Pravila koja se odnose za biranje brend ambasadora trebaju važiti i za osobe zaposlene u kompaniji na poziciji PR menadžera. Dakle, ako ste PR menadžer neke kozmetičke kuće, trebate vjerovati u te proizvode i u svojoj kozmetičkoj torbici sigurno nećete držati konkurentske proizvode. Ako PR menadžer ne vjeruje u brend zašto misli da će neko drugi dugoročno vjerovati u njega? To bi značilo da se služi lažima prilikom kreiranje komunikacije, a PR nije i ne smije biti laž.

Kampanje su prepune “lažnih mama” i to prvenstveno jer se ne shvaća uloga brend ambasadora ili se njegovom izboru ne posvećuje previše pažnje. Jednaku odgovornost imaju i oni što biraju zaštitna lica i osobe koje prihvaćaju to biti.

Sve dok je logično da osobe bez položenog vozačkog ispita reklamiraju automobile, da osobe koje nemaju kućnog ljubimca pozivaju na udomljavanje pasa lutalica ili da osobe koje u životu nisu uključile stroj za pranje rublja reklamiraju deterdžent – uloga ambasadora brenda je samo teorija.

Izvor: kulturaposlovanja.rs

Podijeli

Odgovori

Top