Tko je obveznik fiskalizacije od 1. srpnja 2017.?

Prvog dana srpnja u Hrvatskoj je na snagu stupio inovirani zakon kojim se uređuje postupak fiskalizacije u prometu s gotovinom, čime tema fiskalizacije ponovno postaje aktualna.

Zakonima o fiskalizaciji određuje se postupak fiskalizacije u prometu gotovinom, točno se definiraju obveznici fiskalizacije i određuje način nadzora nad provedbom zakona. Sam postupak fiskalizacije u prometu gotovinom definira se kao skup mjera koje su dužni provesti obveznici fiskalizacije u svrhu nadzora nad gotovinskim prometom.
Zakon donosi određene novosti u odnosu na prvotni koji je stupio na snagu 2013. Najveća je novost to što se ukida status malog obveznika fiskalizacije, odnosno uvodi se obveza primjene fiskalne blagajne u poslovanje obrtnika koji dohodak plaćaju paušalno, osim onih koji ne obavljaju samostalnu djelatnost, već ostvaruju dohodak od imovine. Što laički govoreći znači da se broj obveznika fiskalizacije proširuje za 10.000 do 20.000.

Obveznik fiskalizacije

Obveznikom fiskalizacije prema novom zakonu smatra se fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti prema odredbama zakona kojim se uređuje porez na dohodak te pravna i fizička osoba koja se smatra obveznikom poreza na dobit prema zakonu kojim se uređuje porez na dobit za sve djelatnosti za koje je prema odredbama posebnih propisa obveznik ispunjavanja računa za isporuku dobara ili obavljanje usluge.

Obveznikom fiskalizacije prema novom zakonu smatra se:

  • fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti prema odredbama zakona kojim se uređuje porez na dohodak
  • pravna i fizička osoba koja se smatra obveznikom poreza na dobit prema zakonu kojim se uređuje porez na dobit za sve djelatnosti za koje je, prema odredbama posebnih propisa, obveznik ispunjavanja računa za isporuku dobara ili obavljanje usluge.

Dodatni trošak

Kako to uvijek i biva, prilagodba na novi način poslovanja donosi dodatne izdatke u obliku jednokratnih troškova (nabava potrebnih uređaja) te konstantnih troškova pretplate na fiskalne blagajne koji u prosjeku iznose od 100 do 200 kn mjesečno.

Osim toga, zakonom se predviđaju i stroge kazne za nepoštovanje odredbi.

Naprimjer, kaznom od 30.000 kn do 500.000 kn bit će kažnjeni obveznici koji instaliraju programska rješenja koja nisu kompatibilna s definiranim postupcima provođenja postupka fiskalizacije, zatim za nedostavljanje potpunih podataka o poslovnim prostorima ili ako obveznik izdaje račune koji ne sadržavaju u cijelosti sve zakonom određene potrebne podatke i slično.

Što sve mora biti na računu?

Još jedna od novosti jest i to da nadzor fiskalizacije sada osim Porezne može obavljati i Carinska uprava. Ako se pri nadzoru uoči kršenje zakona, osim novčane kazne, može se izreći i mjera privremene zabrane rada pečaćenjem, najdulje osam dana.

Svaki fiskalizirani račun, osim podataka propisanih posebnim propisima, mora sadržavati sljedeće informacije:

  • vrijeme izdavanja računa (sat i minuta),
  • oznaku operatera (osobe) naplatnog uređaja,
  • način plaćanja računa (novčanice, kartica, ček, transakcijski račun ili ostalo),
  • jedinstveni identifikator računa,
  • zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije te
  • broj računa koji mora slijediti neprekinuti numerički redoslijed po svakom naplatnom uređaju u svakom poslovnom prostoru. Svake kalendarske godine taj slijed počinje od broja 1, a na računu mora biti iskazan u tri dijela. Prvi je numerički broj, drugi je oznaka poslovnog prostora, a treći broj naplatnog uređaja.

Izvor: Lider

Podijeli

Odgovori

Top