Lifestyle

Vršnjačko nasilje se povećava

Objavljeno

25.03.2015.

MojPosao Educentar

Koliko je često vršnjačko nasilje, odnosno bullying, koji su uzroci i tko je kriv za takvo ponašanje djece? Na ta pitanja odgovorilo je preko 300 ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju portala EduCentar.net provedenom tijekom siječnja i veljače 2015.

Maltretiranju od strane vršnjaka tijekom svog školovanja bilo je izloženo čak 83% ispitanika. Muškarci (92%) su u nešto većoj mjeri bili izloženi nasilju nego žene (82%), kao i mlađi ispitanici (86%) u odnosu na one starije (85% u dobi od 31 do 40 godina te 67% starijih od 41 godinu).

Najčešće je prisutno verbalno nasilje. Najviše ispitanika (81%) trpilo je zadirkivanje i nazivanje pogrdnim imenima te ogovaranje (61%). Ignoriranje od strane vršnjaka doživjelo je 40% ispitanika, dok je ih je čak petina (22%) bila izložena fizičkom zlostavljanju. Oduzimanje stvari (užina, novac) doživjelo je 16% ispitanika, dok ih 8% navodi druge oblike maltretiranja i ponižavanja kao što su neprimjereno dodirivanje, pljuvanje i širenje laži.
Vršnjačko nasilje najčešće se odvija za vrijeme odmora u osnovnoj školi. Čak 91% ispitanika maltretiranje od strane vršnjaka proživjelo je za vrijeme trajanja osnovne škole.

Razlozi maltretiranja

Najviše ispitanika (58%) navelo je fizički izgled kao razlog maltretiranja od strane vršnjaka. Socio-ekonomski status je uzrok maltretiranja za 30% ispitanika, isto kao i uspjeh u školi. U manjoj mjeri ispitanici razlog vide u obiteljskoj situaciji (13%), vjeri (8%) ili školskom neuspjehu (4%).
Ono što zabrinjava je činjenica da je čak petina ispitanika (21%) navela neki drugi razlog, među kojima se uz sramežljivost i zdravstveno stanje, u velikoj mjeri našao i odgovor ‘ne znam’.

Fizički izgled i socio-ekonomski status u većoj su mjeri bili razlozi maltretiranja žena nego muškaraca.
Djeca maltretiraju vršnjake prvenstveno zato da bi se osjećali moćno, barem tako smatra 44% ispitanika. U privlačenju pažnje razlog vidi 27% ispitanika, a 16% smatra kako to djeca rade da bi bila popularna. Svega 4% ispitanika smatra da su djeca nasilna prema drugima iz dosade ili nekog drugog razloga (8%), kao što su loši obiteljski odnosi.

Najveću odgovornost za vršnjačko nasilje ispitanici vide u obitelji (38%) i društvu (29%) koje takvo ponašanje tolerira te u nekim oblicima čak i potiče. 16% ispitanika smatra da su za ovo odgovorne škole koje na takvo ponašanje djece ne reagiraju, dok 11% ispitanika odgovornim smatra drugu djecu koja potiču takvo ponašanje. Svega 6% ispitanika smatra da su za svoje nasilno ponašanje odgovorna sama djeca.

Kako reagirati?

Gotovo polovica ispitanika (49%) nikome se nije obratila za pomoć zbog maltretiranja. No kada se odluče nekom obratiti za pomoć, u 33% slučajeva riječ je o roditeljima.
Profesoru, učitelju ili nekoj drugoj odrasloj osobi u školi obratilo se 22% ispitanika, isto toliko obratilo se prijatelju. Bratu ili sestri obratilo se 8% ispitanika.
Obraćanje odraslima za pomoć u najvećem broju slučajeva nema efekta na prestanak nasilja, maltretiranje ostaje isto ili se čak pojačava.

Čak 37% ispitanika izjavilo je kako nasilje nije prestalo time što su se nekome obratili za pomoć, već je ostalo isto. U gotovo petini slučajeva (18%) obraćanje za pomoć samo je pogoršalo stvar i nasilje se povećalo.
Ovaj efekt je posebno naglašen kada se radi o obraćanju za pomoć profesoru, odnosno nekoj drugoj odrasloj osobi u školi; od ispitanika koji su se obratili profesoru njih čak 30% ih je izjavilo kako se nasilje pogoršalo.
Također, obraćanje roditeljima za pomoć u visokom postotku rezultira još većim nasiljem; 22% ispitanika je nakon obraćanja roditeljima trpilo još veće nasilje vršnjaka.

Nakon intervencije, maltretiranje se prekinulo za tek 14% ispitanika. Trećina ispitanika (31%) koji su se za pomoć obratili nekome izjavilo je kako se nasilje smanjilo, ali nije i prekinulo.
Maltretiranje najčešće prestaje micanjem djeteta iz nasilne okoline, odnosno završetkom školovanja. Uzvraćanje istom mjerom također je među češćim razlozima prekida nasilnog ponašanja. Postoje i kreativniji načini rješavanja ovakvih situacija: „Nastavnik je naredio da napišem sastavak ili pjesmu o osobi koja me verbalno zlostavljala, napisala sam pjesmicu koja je poslije išla na Lidrano i bila izložena u predvorju škole. Nakon toga mi se ta osoba došla ispričati. Bilo je to sredinom devedesetih.“
„Sprijateljila sam se s najsnažnijim dečkom iz razreda koji mi je stao u obranu.“

Gotovo trećina ispitanika (29%) priznaje da su i sami bili nasilni prema drugom djetetu; i to više muškaraca (50%) nego žena (24%). Najčešće se radilo o ogovaranju (59%) i zadirkivanju, odnosno vrijeđanju (35%). Gotovo četvrtina ispitanika (23%) koji su i sami bili nasilni su se tukli i gurali, dok je 11% ispitanika izjavilo da su se samo branili od nasilnika.

Bullying – gorući problem

Čak 69% ispitanika smatra da se nasilje među djecom povećava. Trećina ispitanika (29%) smatra da nasilja ipak nije više nego prije, nego da se sada o tome više priča, dok ih 2% navodi da je nasilja manje nego prije.

Da je nasilja među vršnjacima sve više, žene (73%) smatraju u većoj mjeri nego muškarci (55%), koji u većoj mjeri smatraju da je nasilja isto kao i prije ali se o njemu sada više priča.

Cyber bullying

Većina ispitanika jako je dobro upoznata sa cyber bullyingom (70%), ponešto o tome zna 23% ispitanika, dok ih 7% ne zna ništa.
Cyber bullying ozbiljniji je od drugih oblika maltretiranja jer je širokog dosega i anonimni kanal, što smatra četvrtina ispitanika (26%), dok ih većina (58%) smatra kako je to jednako ozbiljan oblik nasilja kao i drugi oblici maltretiranja. Svega 2% ispitanika smatra kako je cyber bullying manje ozbiljan, a ostatak (14%) ne može procijeniti ozbiljnost ovakvog nasilja.
„Nema osobnog kontakta pa je lakše i slobodnije vrijeđanje nekoga, brže se širi i moguć je pod skrivenim identitetima pa se osoba nema priliku braniti jer ne zna ni kome točno da se obrati, odrasli teže kontroliraju to područje jer im je manje poznato i djeca bolje plivaju u tome od njih“, komentar je jednog ispitanika.