U praksi se često postavlja pitanje kakvu zaštitu privatnosti imaju radnici temeljem Zakona o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 160/12) posebice u pogledu korištenja nadzornih uređaja, nadzora elektroničke pošte i slično. Vezano za navedena pitanja svoj stav, odnosno, mišljenje dali su Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava i Agencija za zaštitu osobnih podataka, pa se u nastavku daju pojašnjenja vezano za navedena pitanja kao i prikaz navedenih stavova/mišljenja.
Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14) dopušta poslodavcu korištenje nadzornih uređaja radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija i prostora te radi smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstva, provala, nasilja, krađa i sličnih događaja na radu ili u vezi s radom (članak 43. stavak 2.). Poslodavcu je zabranjeno postavljanje nadzornih uređaja u prostorijama za osobnu higijenu i presvlačenje radnika (članak 43. stavak 3.). Ako nadzorni uređaji čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno ako su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja, poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti radničkog vijeća (članak 43. stavak 4.). Također, poslodavac je obvezan prilikom zapošljavanja pisanim putem obavijestiti radnika da će biti nadziran nadzornim audio, odnosno video uređajima (članak 43. stavak 6).
Kod uvođenja video nadzora potrebno je uočljivo i nedvosmisleno označiti (slikom i tekstom) da se poslovni prostor, odnosno ulaz/izlaz radnika i ostalih osoba (posjetitelja poslovnog prostora) snima video nadzornom kamerom. Poslodavac ne smije koristiti snimljene materijale u svrhe koje nisu propisane zakonom, ne smije ih emitirati u javnosti niti pred osobama koje nemaju ovlasti na nadzor opće sigurnosti i zaštite na radu te je obvezan osigurati da snimljeni materijali ne budu dostupni neovlaštenim osobama. Navedene odredbe o zabrani snimanja i zabrani korištenja snimljenih materijala obvezuju poslodavca i u odnosu na djecu i maloljetnike, neovisno nalaze li se na mjestima rada u svojstvu maloljetnih radnika ili osoba na radu.
Video zapis dobiven nadzornom kamerom (u smislu članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka) predstavlja osobni podatak radnika te je poslodavac pravilnikom o radu dužan urediti sva pitanja koja se odnose na prikupljanje, korištenje, čuvanje i zaštitu osobnih podataka svojih radnika, pa tako i osobnih podataka prikupljenih video nadzornom kamerom, kako bi radnici bili informirani o obradi njihovih podataka na navedeni način, prvenstveno o svrsi obrade osobnih podataka, o postojanju prava na pristup podacima i prava na ispravak podataka koji se na njega odnose, o primateljima ili kategorijama primatelja osobnih podataka te da li se radi o dobrovoljnom ili obveznom davanju podataka i o mogućim posljedicama uskrate davanja podataka.
U tom smislu potrebno je odrediti osobe ovlaštene za pristup podacima, mjere zaštite podataka u tehničkom, organizacijskom i kadrovskom smislu kako bi se osigurala njihova povjerljivost i vremensko razdoblje njihovog čuvanja. Tek u slučaju ispunjavanja svih navedenih zakonskih pretpostavki poslodavac bi mogao uvesti video nadzor u poslovne prostorije (mišljenje Ministarstva rada i mirovinskoga sustava od 04. ožujka 2015. godine).
Vezano za nadzor poslovne elektroničke pošte Agencija za zaštitu osobnih podataka je mišljenja kako se treba pridržavati slijedećih načela i principa (sukladno važećoj zakonskoj regulativi te uvažavajući i mišljenje Radne skupine iz članka 29. Direktive 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka):
- Nužnost (takav nadzor mogu opravdati samo izuzetne okolnosti kao npr. povreda radne dužnosti, odavanje poslovnih informacija konkurentu, sumnja na mobbing i slično i takav nadzor mora biti detaljno predviđen internim aktom);
- Svrhovitost (podaci moraju biti prikupljeni u specifičnu, eksplicitnu i legitimnu svrhu);
- Transparentnost (nadzor mora biti vrlo jasno priopćen i o istome zaposlenici moraju biti upoznati, a posebice moraju biti informirani o tome koja je svrha, opseg i razlog nadzora, tko provodi nadzor, na koji način se provodi, vrijeme provedbe i dr.);
- Legitimnost (ne smiju se kršiti prava i dostojanstvo zaposlenika);
- Proporcionalnost (nadzor elektroničke pošte zaposlenika trebao bi biti ograničen samo na promet podataka zaposlenika i vrijeme komunikacije, a ne sadržaj komunikacije. Ako je pristup sadržaju apsolutno nužan treba voditi računa o privatnosti zaposlenika i adresata koji se obraćaju zaposlenicima te o istome treba postojati upozorenje/obavijest);
- Točnost i zadržavanje podataka (podaci moraju biti točni i ne smiju se čuvati duže nego je potrebno).
Slijedom navedenog, poslodavac je dužan pridržavati se navedenih principa odnosno za uvođenje nadzora poslovne elektroničke pošte, potrebna je zakonita i opravdana svrha te je navedeno nužno propisati i objasniti internim aktom.
Nadzor elektroničke pošte bez posebnog obrazloženja i povoda (dakle zakonite i naročito opravdane svrhe) predstavlja povredu privatnosti zaposlenika.
Nadzor elektroničkih komunikacija bez znanja zaposlenika u protivnosti je sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od 14. listopada 2015. godine).
Za Verlag Dashöfer d.o.o. : Tomislava Furčić, dipl. iur. (www.radniodnosi.hr)
