PwC je anketirao više od 3.600 zaposlenih žena (u dobi od 28 do 40 godina) kako bi saznao njihova iskustva i želje vezane uz razvoj karijere. Istraživanje je uključivalo ispitanice koje su zaposlene u 27 industrijskih sektora iz više od 60 zemalja širom svijeta.
Izvješće „Time to talk: what has to change for women at work“ otkriva da su žene samouvjerene, ambiciozne i spremne za sljedeći korak, no mnoge od njih ne vjeruju u ono što im poslodavci govore o razvoju karijere i promaknućima ili što pomaže ili šteti njihovoj karijeri.
Iako predsjednici uprava prepoznaju važnost transparentnosti u vezi programa raznolikosti i uključivanja za izgradnju povjerenja, poruka nije univerzalna i dovoljno snažna. 45 % žena vjeruje da čimbenici raznolikosti kod zaposlenika (spol, nacionalnost, dob, seksualne preferencije) mogu biti prepreka napretku karijere u njihovoj organizaciji, a samo 51 % žena slaže se da poslodavci čine dovoljno u poticanju rodne raznolikosti.
Kako bi se unaprijedile mogućnosti za razvoj karijere, žene su istaknule veću transparentnost (58 %) kao ključni korak koji poslodavci mogu poduzeti. To znači pružanje zaposlenicima jasnog razumijevanja očekivanja obiju strana radnog odnosa, uključujući i informacije o napretku karijere i uspjehu, te otvorene razgovore sa zaposlenicima o njihovom položaju i o tome što se od njih očekuje kako bi napredovali.
Moć pregovaranja
Žene, tradicionalno, nisu samopromotori iako, kad se oglase, ostvare rezultate. Istraživanje pokazuje da sve više žena prepoznaje potrebu i moć zalaganja za sebe, a više od polovine ih aktivno radi i pregovara o promaknuću, povećanju plaće i iskustvima za unapređenje karijere koja su ključna za napredovanje.
Od 41 % žena koje su promaknute u zadnje dvije godine, 63 % ih je pregovaralo o promaknuću. A od 53 % žena koje su dobile vrlo vidljiv projekt ili i 52 % žena koje su dobile izazovan zadatak u zadnje dvije godine, 91 % i 86 % pregovaralo je za te prilike. Zalaganje za sebe se isplati, a pomak prema većoj transparentnosti zajedno s potporom na radnom mjestu i privatno potaknut će ga još i više.
Kazna za majčinstvo i fleksibilnost
Gotovo sve žene kažu da su im rad na poslu u kojem uživaju (97 %) te fleksibilnost u balansiranju zahtjeva karijere i osobnog/obiteljskog života (95 %) važni. Postizanje vrhunca karijere važno je za 75 % žena, dok ih je 82 % uvjereno u svoju sposobnost da ispune svoje karijerne ambicije.
No, žene su zabrinute zbog učinka koji bi zasnivanje obitelji moglo imati na njihovu karijeru (42%), a 48 % mladih majki smatra da ih se preskočilo pri promaknućima i posebnim projektima po povratku na posao. Istovremeno, 38 % svih žena u našem istraživanju smatra da korištenje programa uspostave ravnoteže poslovnog i privatnog života te programa fleksibilnosti ima negativne posljedice za karijeru na njihovom radnom mjestu. Postoji jasna zabrinutost zbog onog što žene smatraju kaznom za majčinstvo i fleksibilnost.
Tri stvari koje je potrebno promijeniti
Izvješće navodi ova tri ključna čimbenika na koja se nadređeni moraju usredotočiti kako bi pomogli ženama unaprijediti svoju karijeru:
- Transparentnost i povjerenje: žene moraju znati na čemu su kako bi se mogle uspješno boriti same za sebe i vjerovati u povratne informacije koje dobiju. Veća transparentnost neće donijeti korist samo ženama, nego će promicati uključiviju okolinu koja i ženama i muškarcima pruža veće prilike za ispunjavanje svog potencijala.
- Strateška podrška: ženama su potrebne proaktivne mreže nadređenih i kolega koji će ih razvijati, promicati i zastupati u ostvarivanju svojih profesionalnih ambicija, i kod kuće i na radnom mjestu. Ženama su potrebni sponzori i uzori obaju spolova — nedostatak podrške muških kolega zaustavit će napredak. Ova kombinacija podrške na radnom mjestu i osobne podrške također će poduprijeti zauzimanje žena za sebe koje im je potrebno za napredak i uspjeh.
- Privatni život, skrb za obitelj i posao: Ženama trebaju poslodavci koji će promijeniti svoj pristup pomaganju kadrovima uspostaviti ravnotežu između poslovnog i privatnog života, roditeljstva i skrbi za obitelj, kako bi se spriječile potencijalne predrasude, te kako bi se pružila učinkovita organizacijska rješenja. Pokrenuto je preoblikovanje porodiljskog i roditeljskog dopusta i programa povratka na posao, ali ove napore treba proširiti i promicati, a o najboljim praksama treba šire izviješćivati. Sama fleksibilnost nije upitna: mnogo ljudi ne odlazi na odmore ili dopuste upravo zato što smatraju da će to štetiti njihovoj karijeri. Poslodavci moraju prepoznati da svi zahtijevaju fleksibilnost – to nije pitanje životne faze ili spola – te pomoći i podržati ljude u korištenju postojećih programa.
