Obavezno osiguranje poslodavca za nadoknadu troškova zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti koje su provodili premijski osiguravatelji, a kojima je to pravo 1. siječnja 2003. godine oduzeto i preneseno na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje prvobitno je bilo zamišljeno kao osiguranje poslodavca, kojemu se putem toga osiguranja omogućivalo pokriće određenih troškova koje je imao zbog ozljeđivanja ili profesionalnog oboljenja radnika (isplaćene plaće, doprinosi i sl.).
Posrijedi je zapravo imovinsko osiguranje
Riječ je u biti o imovinskom osiguranju premda se ono vrlo često netočno naziva obaveznim osiguranjem od nezgode. Za to osiguranje vrijede odredbe Zakona o obaveznim odnosima, pa i one koje se odnose na subrogaciju ili prijelaz osiguranikovih prava prema štetniku na osiguravatelja koji je isplatio odštetu (članak 93. 9 Zakona o obaveznim odnosima).
Prema tome, osiguravatelj koji je poslodavcu isplatio naknadu određenih troškova zbog ozljede radnika ima pravo te troškove regresirati od štetnika – osobe koja je štetu uzrokovala odnosno skrivila. Najčešće je riječ o slučajevima šteta i ozljeda nastalih u prometnim nesrećama. Zbog ozljede radnika u takvim nezgodama poslodavac ima određenih troškova koje mu naknađuje osiguravatelj temeljem ugovora o obaveznom osiguranju poslodavca za nadoknadu troškova za slučaj nezgode na radu. Taj osiguravatelj isplaćene iznose ima pravo tražiti od štetnika – vozača koji je odgovoran za prometnu nezgodu i, naravno, od osiguravatelja kod kojega je taj vozač imao sklopljen ugovor o obaveznom osiguranju za slučaj štete uzrokovane uporabom motornog vozila trećim osobama.
Što kad je kriv radnik?
Stvar se međutim komplicira ako je za nezgodu (i štetu) kriv vozač radnik poslodavca. Naime, u nezgodi ozljede može pretrpjeti i sam vozač radnik. U tom slučaju poslodavac opet ima pravo od osiguravatelja tražiti naknadu troškova temeljem police obaveznog osiguranja poslodavca za nadoknadu troškova zbog ozljede na radu. No osiguravatelj koji je poslodavcu isplatio naknadu nastalih troškova neće od vozača radnika, a niti od njegova osiguravatelja autoodgovornosti moći tražiti regres iznosa isplaćenih poslodavcu jer se u članku 939. stavak 4. određuje da, iznimno, osiguravatelj nema pravo regresirati štetu od štetnika ako je štetnik, između ostalog, radnik osiguranika.
Isto pravilo vrijedi i u slučaju ozljede radnika (npr. suputnika) ako je prometnu nezgodu uzrokovao vozač radnik osiguranog poslodavca.
