Ideja da se u embrionalnom razvoju životinja zrcali cjelokupna evolucijska povijest vrste poznata je odavno i izvan bioloških krugova. Međutim ova kontroverzna, dvjesto godina stara hipoteza zbog nedostatka pogodnih kvantitativnih metoda do sada je bila znanstveno nepotvrđena. Ovim novim pristupom koji je baziran na genomskoj filostratigrafiji hrvatsko-njemački dvojac uspio je dokazati da je embrionalni razvitak odista sažetak evolucijske povijesti, te je povrh toga otkrito do sada nepoznate korelacije između ontogenije i filogenije.
Genetske bolesti – pradavno evolucijsko nasljeđe
Svojim radom evolucijski genetičar, dr. sc. Tomislav Domazet-Lošo, dobitnik brojnih nagrada i priznanja, već par godina plijeni interes medija i znanstvene zajednice. Nakon otkrića Teorije genomske filostratigrafije (2007.), objavljene u uglednom znanstvenom časopisu Trends in Genetics, 2008. godine je odjeknula vijest o otkriću da su genetske bolesti kod čovjeka pradavno evolucijsko nasljeđe. Naime, dr. sc. Tomislav Domazet-Lošo i prof. Diethard Tautz pokazali su da većinu organizma na zemlji najvjerojatnije pogađaju slične genetske bolesti. Rad je objavljen u internetskom izdanju časopisa Molecular Biology and Evolution i u prestižnom časopisu New Scientist, a kao izuzetno zanimljiv predstavljen je i u časopisu The Economist.
Brojne nagrade
Dr. sc. Tomislav Domazet-Lošo diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1997. godine, a doktorirao je na Institutu za genetiku na Sveučilištu u Kölnu 2003. godine. Nakon doktorata otišao je na poslijedoktorsko usavršavanje na Max Planck Institut za evolucijsku biologiju. Dobitnik je nagrade Međunarodnog društva primijenjenih bioloških znanosti (International Society for Applied Biological Sciences – ISABS, 2007), Nagrade „Željko Trgovčević“ koju zajednički dodjeljuju Hrvatsko genetičko društvo i Institut Ruđer Bošković (2007), Godišnje nagrade Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika (2007) i Godišnje nagrade za mlade istraživače tvrtke Shimadzu i Instituta Ruđer Bošković (2007).
