Tehnologije „tvornice budućnosti“ koje koriste umjetnu inteligenciju iz temelja mijenjaju ekonomiku proizvodnje te mogu povećati produktivnost i do 60 posto. Time se mijenjaju i pravila konkurentnosti: uspjeh više ne ovisi prvenstveno o niskim troškovima rada, već o tome koliko učinkovito tvrtke mogu osmisliti i implementirati nove, napredne proizvodne sustave.
Po prvi put modernizacija proizvodnje u zemljama s visokim troškovima može biti konkurentnija opcija od preseljenja proizvodnje u jeftinije zemlje, čak i ako i te zemlje ulažu u iste tehnologije. Istodobno, bez prijelaza na model tvornice budućnosti, proizvodnja vrijedna približno 1,03 bilijuna američkih dolara mogla bi se preseliti iz Zapadne Europe, dok je u SAD-u ugrožena proizvodnja vrijedna dodatnih 440 milijardi dolara.
To pokazuje novo izvješće Boston Consulting Groupa (BCG) i BCG Institutea, pod nazivom How the Factory of the Future Is Reshaping the Economics of Manufacturing. Izvješće kombinira rezultate globalnog istraživanja među 1.000 proizvođača i vlastite kvantitativne analize kako bi pokazalo na koji način umjetna inteligencija, automatizacija i digitalni sustavi mijenjaju proizvodnju u velikim razmjerima.
„Proizvođači ulaze u novu eru u kojoj konkurentnost više ne određuju statične usporedbe troškova, već sposobnost da se proizvodni procesi iz temelja redizajniraju i optimiziraju“, rekao je Daniel Kuepper, izvršni direktor i viši partner u BCG-u, suradnik BCG Institutea i jedan od autora izvješća. „Tvornica budućnosti mijenja način na koji tvrtke stvaraju vrijednost, ali i način na koji odlučuju gdje će proizvoditi.“
Odgovor na geopolitičku neizvjesnost
U modelu tvornice budućnosti, koji pokreće umjetna inteligencija, proizvodni sustav promatra se kao cjelina i redizajnira od početka do kraja. Takav pristup omogućuje istodobna poboljšanja u potrošnji energije i materijala, iskorištenosti proizvodnih kapaciteta, kvaliteti proizvodnje i ukupnoj učinkovitosti.
Zbog toga ključni faktori pri odabiru proizvodnih lokacija više nisu samo troškovi rada ili logistika, već sposobnost pojedine tvornice da se transformira u proizvodno postrojenje visokog učinka. U uvjetima rastuće geopolitičke neizvjesnosti i sve nestabilnijih opskrbnih lanaca, to postaje presudno za proizvođače koji žele proizvoditi bliže tržištima na kojima prodaju svoje proizvode.
Koristi nisu jednake za sve sektore i regije
Ipak, koristi od tvornice budućnosti razlikuju se ovisno o industriji i lokaciji. Važnu ulogu imaju lokalni troškovi energije, rada i sirovina, ali i mogućnosti automatizacije pojedinog sektora te udio logističkih troškova u ukupnoj proizvodnji.
Lokacije s višim troškovima najviše profitiraju od automatizacije radno intenzivnih procesa, optimizacije potrošnje energije te povećanja učinkovitosti proizvodnje, čime se smanjuje razlika u odnosu na zemlje s nižim troškovima. S druge strane, industrije s visokim logističkim troškovima, poput prehrambene industrije i proizvodnje pića, najviše dobivaju proizvodnjom bliže krajnjim kupcima.
Za uspješnu transformaciju ključni su i dostupnost stručnih kadrova te razvijena digitalna infrastruktura. U istraživanju BCG Institutea čak 87 posto ispitanika navodi da će pristup talentima i potrebnim vještinama biti još važniji za razvoj tvornica budućnosti, dok 69 posto ističe važnost kvalitetne digitalne infrastrukture.
Nova uloga Europe i istočnoeuropskih čvorišta
Učinci transformacije proizvodnje nisu jednaki u svim regijama, već ovise o postojećoj industrijskoj strukturi, razini troškova i brzini usvajanja naprednih tehnologija. Upravo zato se uloga pojedinih industrijskih regija u globalnoj proizvodnoj mreži počinje značajno mijenjati.
Za napredna gospodarstva zapadne Europe i nordijskih zemalja, koncept tvornice budućnosti postaje ključni instrument očuvanja industrijske konkurentnosti. Primjena umjetne inteligencije i napredne automatizacije omogućuje jačanje učinkovitosti postojećih proizvodnih pogona u industrijama poput prerade hrane, obrane i automobilske industrije, čime se ublažava rizik premještanja proizvodnje i štiti značajan dio industrijske vrijednosti.
Ovu dinamiku dodatno oblikuju i europske industrijske politike, uključujući europski industrijski plan (EU Clean Industrial Deal), koji nastoji smanjiti ovisnost o vanjskim dobavljačima u energetski intenzivnim sektorima poput čelika, metala i kemikalija. Ipak, u određenim segmentima, poput proizvodnje električne opreme, baterija i poluvodiča, strukturni troškovi i kompleksnost restrukturiranja radne snage i dalje predstavljaju ograničenja koja se ne mogu u potpunosti neutralizirati tehnološkim napretkom.
Istodobno, transformacija proizvodnje dodatno naglašava stratešku ulogu Istočne Europe kao selidba čvorišta unutar europskog proizvodnog sustava. Zemlje poput Poljske, Mađarske i Češke već su se profilirale kao ključna industrijska središta, osobito u automobilskoj industriji te proizvodnji električnih komponenti i industrijske opreme.
Međutim, i Istočna Europa se nalazi u sve dinamičnijem globalnom okruženju, gdje raste konkurencija iz južne i jugoistočne Azije u radno intenzivnim sektorima. Održavanje i jačanje konkurentske pozicije u srednjem i dugom roku sve će više ovisiti o brzini usvajanja modela tvornice budućnosti, uključujući digitalizaciju proizvodnje, automatizaciju procesa i razvoj naprednih vještina radne snage.
“Posljednjih desetljeća, strategija industrijske proizvodnje odvijala se u dvije odvojene faze: prvo, odluka gdje proizvoditi koja je određena troškovima rada, pristupom tržištu i logistikom, a potom operativna odluka o tome kako učinkovito ustrojiti i voditi odabrani pogon. Koncept tvornica budućnosti uvelike remeti taj pristup. Kad tehnološka ulaganja izravno određuju troškovnu konkurentnost lokacije, a modernizacija postojeće tvornice u skupoj zemlji može biti financijski isplativija od izgradnje nove u jeftinijoj zemlji, lokacijska strategija i operativno upravljanje postaju neodvojiva odluka. To ima dalekosežne implikacije koje rasprave o reshoring-u tek počinju uzimati u obzir, a tradicionalni ciklus preispitivanja strategije svakih pet do deset godina više nije primjeren model upravljanja za odluke čije se konkurentske posljedice multipliciraju svaki dan” rekao je Boris Gardijan, voditelj projekata i konzultant u BCG-u. “Dodatno, za razliku od prethodnih valova razvoja industrijske automatizacije, tvornica budućnosti se odlikuje time da njezina konkurentska prednost se sama pojačava i sve je teže naknadno je replicirati. Proizvodni sustavi vođeni umjetnom inteligencijom poboljšavaju se prikupljanjem operativnih podataka: modeli prediktivnog održavanja postaju precizniji, algoritmi optimizacije utilizacije/OEE sve su učinkovitiji, a inteligencija planiranja produbljuje se s svakim novim ciklusom.”
Nova karta globalne proizvodnje
Sve ove promjene stvaraju dinamičnije i sve više promjenjivo globalno proizvodno okruženje u kojem konkurentska prednost sve više ovisi o usklađivanju karakteristika pojedinog sektora, mogućnosti lokacije i uspješnoj primjeni naprednih proizvodnih tehnologija.
Za poslovne lidere to znači da odluke o proizvodnji moraju promatrati iz potpuno nove perspektive, one koja povezuje tehnološku transformaciju s dugoročnom strategijom proizvodnje i traži načine kako redizajnom proizvodnih sustava stvoriti novu vrijednost.
