Tko nije kao dijete od tete za Božić dobio pulover koji se u rekordnom roku “izgubio” u mraku ormara u spavaćoj sobi. Nakon nekoliko godina, isti taj pulover završi u kontejneru za staru odjeću – ili jednostavno u smeću. To je jednoznačno gubitak blagostanja, tvrdi Achim Wambach, profesor ekonomije na Sveučilištu u Kölnu.
“Božićni pokloni ne pogode često ono što priželjkuje osoba kojoj se nešto poklanja, zato su oni neefikasni”, pojašnjava Wambach. Uz pomoć rezultata istraživanja američkog profesora ekonomije Joela Waldvogela, Wambach pokušava potkrijepiti svoju tezu. Waldvogelovi su studenti u okviru istraživanja naveli svote koje bi oni potrošili za kupovinu poklona koje su dobili za Božić. Te su svote bile djelomično puno manje od stvarnih troškova nekog poklona. “Poklanjanjem se uništava i do trećine vrijednosti”, kaže Wambach i dodaje bez trunke emocija: “Bez Božića bi nam bilo bolje.”
Znak pažnje
Njegov kolega Axel Ockenfels analizira ljudsko ponašanje u gospodarskim situacijama i on je stao u obranu poklona i poklanjanja. Pritom prstom upire na svoju crvenu kravatu i kaže: “Ovo mi je poklonio Achim Wambach!” Po Wambachovoj teoriji kravata je totalni gubitak, on (Ockenfels) ju nikada ne bi kupio sam sebi, ali “kad sam već dobio poklon, onda se radujem i sve to vidim u drugom svjetlu”, napominje Ockenfels. “Da sam umjesto kravate dobio 20 eura, ne bih se toliko radovao”, dobacio je kelnski profesor na jednoj javnoj diskusiji s kolegom Wambachom.
Wambach se ne da smesti. I tvrdi da bi puno ekonomičnije bilo da je darivao novac. Jedna studija konzultantske kompanije Deloitte je pokazala da bi se oko 50% njemačkih građana za Božić 2012. najviše obradovalo novčanim (gotovinskim) poklonima. “U obitelji Wambach na Badnjak svi sjede oko božićnog drvca i u rukama su im novčanici”, šaljivo primjećuje Ockenfels.
Nije sve ipak ni u novcu. To su pokazala istraživanja velikih njemačkih poduzeća. Iako iz godine u godinu rastu bonusi za zaposlenike, produktivnost stagnira. Tu važnu ulogu igra relativna usporedba s kolegama, priča Ockenfels: “Ako neki menadžer dobije manju premiju od kolege, onda opada njegova motivacija.”
Lista želja
No, čak ni Ockenfels ne prešućuje da je kod božićnih poklona doista prisutan i gubitak blagostanja. “Gubitak se može reducirati komunikacijom”, dodaje on. A najčešći oblik komunikacije je lista želja. To je počeo prakticirati i Wambach. Njegov je sin na Amazonu sastavio listu poklona koje želi za Božić. “Tri dana prije Badnjaka pročitam listu, neke stvari prekrižim i ostatak naručim”, priznaje on. Pokloni stignu na vrijeme na kućnu adresu, i to već omotani u prigodni papir.
Ockenfels se na to smije. On za Božić želi dobiti dar koji si on sam nikada ne bi kupio, Božić je na koncu konca blagdan ljubavi i zato treba dobro razmisliti o poklonima za najmilije osobe.
Pravila darivanja
Konkretne prijedloge oko pravila darivanja Wambach ne nudi, tu je prilično neprecizan. Najbolje je darivati novac, ponavlja. A gdje novac ne “ide”, onda se treba darivati na temelju vlastitih interesa. Ako netko voli vino, onda će vinskim darom “povećati učinkovitost poklona”, tvrdi Wambach.
I na koncu on otkriva pravilo svih pravila: onaj tko poklanja, mora i patiti! Poklon npr. može biti i dan proveden u društvu vlastite supruge u shoppingu – iako se mužu to baš i ne sviđa.
