Krajem prošlog tjedna završena je još jedna medijska trakavica u kojoj su glavni akteri bili udruga za promicanje prava korisnika elektroničkih komunikacijskih usluga Telekom i Vipnet.
Naime, udruga Telekom je početkom srpnja uz veliku medijsku pompu prijavila Vipnet Europskoj komisiji i tržišnom regulatoru HAKOM zbog navodnog kršenja uredbe o EU cijenama roaminga u EEA i EU zemljama. Jasnije rečeno, inzistirala je da Vipnet svojim korisnicima i nakon ulaska Hrvatske u EU naplaćuje skuplji roaming od propisanog EU regulativom.
Udruga Telekom prozvala samo Vipnet
Zanimljiv je epilog cijele trakavice koji je stigao krajem prošloga tjedna kada se rješenjem konačno oglasio i tržišni regulator HAKOM koji je obustavio inspekcijski nadzor nad poštovanjem obveza EU odredbe o roamingu za dva operatera – Vipnet i Tele 2, a nekoliko dana kasnije i za Hrvatski Telekom jer su sva tri telekoma prema korisnicima ispunili obveze koje im nalaže EU regulativa. Kao i svaki puta do sada kada su u pitanju optužbe od strane udruge Telekom, HAKOM je utvrdio da medijski prozvani Vipnet ipak nije prekršio pravila te da je sve radio u skladu sa zakonom. Toliko sporna cijena roaminga, na koju su se građani zgražali bez i da su prešli granicu Republike Hrvatske jer su bili toliko izmanipulirani medijskom ofanzivom udruge Telekom, ipak je korisnicima bila naplaćena u skladu s EU regulativom koja je na snagu stupila 1. srpnja.
Šteta (ni)je nanesena?!
Iako HAKOM-ov inspektor smatra da navedeni problem nije nanio stvarnu štetu korisnicima postavlja se sasvim legitimno pitanje: jesu li u tom slučaju optužbe udruge Telekom spomenutom telekom operateru nanijele štetu i ako jesu treba li za to netko iz Udruge odgovarati?
Da je nekim slučajem prozvani Vipnet, ili bilo koji od tri operatera, proglašen krivim za nepoštivanje EU regulative o roamingu ne treba niti sumnjati da bi ga snašle drakonske kazne – prvo od strane EU, zatim od domaćeg regulatora, a onda i od samih korisnika koji bi se u potrazi za povoljnijim uslugama okrenuli drugom operateru.
Međutim, u ovom konkretnom slučaju gdje su se optužbe jedne udruge naspram jedne tvrtke pokazale potpunim promašajem, nitko za ništa ne odgovara, a vjerojatno niti neće. Vipnet kojem je nanesena šteta i kojem je pokvaren imidž ne može učiniti ništa osim tužiti Udrugu Telekom i sljedećih nekoliko godina čekati na zadovoljštinu od koje u konačnici neće imati ništa.
S druge strane, korisnicima koje je udruga Telekom uspjela bespotrebno zbuniti i uznemiriti do krajnjih granica nitko nije uputio ispriku, a najmanje Udruga koja je napravila pomutnju i koja očekuje da joj građani kao nezavisnom tijelu poklone svoje povjerenje.
Udruga Telekom treba odgovarati za štetu
Po tko zna koji put i na ovom slučaju pokazalo se da optužbe raznih udruga na račun tvrtki u javnosti najčešće imaju snažan odjek jer pogađaju ono što građane najviše boli, a to je socijalni segment. Jer dok se igra na kartu „tvrtke vas varaju i uzimaju od vas više nego što trebaju“ stječe se dojam da broj poklonika samo raste kako među građanima tako i u medijima.
I iako financijski snažno stoje, neopravdane optužbe poput ove posljednje Udruge Telekom na račun Vipneta itekako mogu naštetiti poslovanju i ugledu tvrtki. Šteta je još i veća ako se uzme u obzir da je cijeli scenarij odigran u telekom sektoru i to protiv tvrtke koja praktički živi od velikog broja svojih korisnika kojima je na žalost serviran niz potpuno krivih optužbi.
Najlošije su opet prošli korisnici
Iako se u ovome slučaju pokazalo da Vipnet posluje u skladu sa zakonom, Udruzi Telekom, koja je pokrenula lavinu medijskih napada i zgražanja na temu Vipnetovog „varanja“ korisnika, nitko ništa nije predbacio, nitko je nije osudio, nitko je nije opomenuo, nitko je nije kaznio za bespotrebno uznemiravanje korisnika. Drugim riječima, o odgovornosti Udruge Telekom za lažne optužbe na račun Vipneta niti nakon mjesec dana nitko nije rekao niti riječi.
I dok tako razne udruge u Hrvatskoj na čelu s renomiranim nezavisnim stručnjacima skupljaju bodove blateći sve oko sebe, i to po principu „ako prođe – prođe“, bez jasnih argumenata i uz optužbe utemeljene tek na paušalnim ocjenama „nezavisnih stručnjaka“, tvrtke u Republici Hrvatskoj nemaju apsolutno nikakvih mehanizama kojima bi se zaštitile od lažnih prozivki u javnosti. A korisnici? Niti njih nitko ne pita za mišljenje.
Stoga se za kraj trebamo zapitati – koji je pravi smisao postojanja udruga koje u suštini štete građanima, obmanjuju ih i koriste za vlastito skupljanje „političkih“ bodova i to niti manje niti više nego preko leđa (manipuliranih) građana?
