Od 1. srpnja Europska unija uvodi naknadu od tri eura za pošiljke niske vrijednosti iz trećih zemalja. Time završava dugogodišnji režim prema kojem je velik broj malih paketa ulazio na europsko tržište bez plaćanja carine.
Na prvi pogled riječ je o promjeni koja će ponajprije pogoditi internetsku trgovinu i platforme poput Temua i Sheina. No njezino je značenje mnogo šire. Nova naknada prvi je konkretan korak u reformi Carinske unije koja bi do 2028. trebala promijeniti način na koji Europska unija upravlja međunarodnom trgovinom.
Za hrvatske poduzetnike, uvoznike i izvoznike nova naknada važna je ponajprije kao signal promjene poslovnog okruženja. Reforma carinskog sustava upućuje na to da će u europskoj trgovinskoj politici veću ulogu imati sigurnost opskrbe, podrijetlo proizvoda i otpornost lanaca vrijednosti.
Zašto je EU reagirao?
Neposredni povod za promjene jest eksplozivan rast internetske trgovine.
Prema podacima Europske komisije, tijekom 2025. godine na tržište EU-a stiglo je 5,9 milijardi artikala u paketima niske vrijednosti iz trećih zemalja, odnosno više od 16 milijuna paketa dnevno. Takve pošiljke danas čine čak 97 posto svih uvezenih artikala u Europsku uniju, ali tek oko dva posto ukupne vrijednosti uvoza. Takav rast doveo je u pitanje održivost postojećeg carinskog režima, koji je bio osmišljen za znatno manji obujam prekogranične internetske trgovine.
Komisija upozorava da se postojeće izuzeće za pošiljke vrijednosti do 150 eura često zloupotrebljavalo podcjenjivanjem robe ili umjetnim dijeljenjem narudžbi kako bi ostale ispod propisanog praga. Istodobno, europski trgovci i proizvođači posluju prema znatno strožim pravilima u području sigurnosti proizvoda, zaštite potrošača i održivosti.
Nova naknada stoga nije samo odgovor na rast broja pošiljaka, nego i pokušaj uspostave ravnopravnijih uvjeta tržišnog natjecanja.
Tri eura danas, novi carinski model sutra
Ipak, rast e-trgovine samo je dio priče. Nova naknada predstavlja prijelaznu mjeru uoči opsežne reforme carinske unije koja bi trebala biti oformljena do polovice 2028. godine.
Novi sustav trebao bi biti digitaliziraniji i centraliziraniji, s većim naglaskom na procjeni rizika, digitalnoj razmjeni podataka, provjeri podrijetla robe i usklađenosti proizvoda s europskim pravilima. Cilj više nije samo omogućiti što brži protok robe preko granice, nego istodobno učinkovitije upravljati rizicima povezanima s međunarodnom trgovinom.
Europa time prelazi s modela u kojem je prioritet bio što jednostavniji uvoz robe na model u kojem su jednako važni sigurnost opskrbe, transparentnost lanaca vrijednosti i zaštita tržišnog natjecanja.
Reforma u širem geoekonomskom kontekstu
Razlozi za reformu ne proizlaze samo iz razvoja internetske trgovine. Oni odražavaju i širi zaokret europske gospodarske politike.
Pitanje trgovinskih neravnoteža, osobito u odnosima s Kinom, postalo je jedna od ključnih tema rasprava Europskog vijeća i skupine G7. Tijekom francuskog predsjedanja G7, globalne neravnoteže između proizvodnje, potrošnje i kapitalnih tokova istaknute su kao jedan od rizika za stabilnost međunarodnog gospodarstva i izvor novih trgovinskih napetosti.
Posebnu pozornost izaziva kineski izvozni model. Kineski suficit tekućeg računa dosegnuo je rekordnih oko 735 milijardi dolara, dok europske institucije i partneri iz G7 upozoravaju da državna potpora industriji i višak proizvodnih kapaciteta stvaraju dodatni pritisak na globalna tržišta.
U tom kontekstu reforma carinske politike postaje jedan od instrumenata kojima Europska unija nastoji odgovoriti na nove gospodarske i geopolitičke okolnosti. Uz učinkovitije upravljanje robnim tokovima, veći naglasak stavlja se na gospodarsku sigurnost, industrijsku konkurentnost i otpornost europskog gospodarstva.
Što to znači za hrvatske tvrtke?
Za hrvatske poduzetnike nova naknada od tri eura sama po sebi neće biti presudan poslovni izazov. Mnogo je važnije ono što ona najavljuje: postupno povećanje regulatornih zahtjeva za sve koji posluju na međunarodnom tržištu.
Za uvoznike to znači da će cijena robe sve rjeđe biti jedini kriterij pri odabiru dobavljača. Podrijetlo proizvoda, dostupnost dokumentacije, usklađenost s europskim pravilima i otpornost dobavnog lanca postajat će jednako važni poslovni čimbenici. Tvrtke koje se oslanjaju na jednog dobavljača ili jednu proizvodnu regiju bit će izloženije regulatornim promjenama, logističkim poremećajima i geopolitičkim rizicima. Optimizacija troškova postupno ustupa prioritet upravljanju rizicima.
Istodobno će rasti važnost ulaganja u sustave za upravljanje usklađenošću, digitalno praćenje proizvoda i diversifikaciju opskrbnih lanaca. Posebno će to predstavljati izazov za mala i srednja poduzeća, koja često raspolažu ograničenim administrativnim kapacitetima.
No ista promjena otvara i nove prilike. Ako Europska unija nastavi provoditi politiku jačanja industrijske baze i regionalizacije lanaca opskrbe, europski proizvođači mogli bi steći relativnu konkurentsku prednost u odnosu na udaljenije dobavljače. To otvara prostor i hrvatskim tvrtkama da se snažnije uključe u europske lance vrijednosti kao pouzdani regionalni partneri.
Posebno bi od toga mogli profitirati proizvođači industrijskih komponenti, metaloprerađivački sektor, prehrambena industrija, logističke tvrtke, proizvođači ambalaže i specijalizirani dobavljači koji mogu ponuditi kvalitetu, fleksibilnost i sigurnost isporuke.
U tom kontekstu oznaka „Made in Europe“ dobiva novu ekonomsku vrijednost. Ona više nije samo informacija o podrijetlu proizvoda, nego sve više signalizira usklađenost s europskim standardima, pouzdanost opskrbe i manju izloženost geopolitičkim rizicima. Za dio europskih kupaca bi ti kriteriji mogli postati važni koliko i sama cijena.
Nova faza europske trgovinske politike
Nova naknada od tri eura sama po sebi neće promijeniti način na koji tvrtke posluju, ali jasno pokazuje smjer u kojem se razvija europska trgovinska politika.
Nakon desetljeća u kojima su liberalizacija trgovine, smanjenje troškova i globalna optimizacija lanaca vrijednosti bili dominantni pokretači konkurentnosti, europska politika sve više usmjerava pažnju na sigurnost opskrbe, industrijsku otpornost i upravljanje strateškim rizicima.
Za hrvatske tvrtke to znači da će buduće poslovne prednosti neće proizlaziti samo iz troškovne konkurentnosti, već iz sposobnosti prilagodbe novim zahtjevima međunarodnog poslovanja, od diversifikacije dobavljača i upravljanja rizicima do dokazivanja kvalitete, podrijetla i usklađenosti proizvoda.
Reforma carinske unije dio je tog šireg zaokreta. Njezin cilj nije zatvaranje europskog tržišta, nego stvaranje sustava koji bolje odgovara svijetu u kojem su geopolitičke napetosti, industrijska konkurencija i sigurnost opskrbnih lanaca postali sastavni dio gospodarskog odlučivanja.
Za hrvatske poduzetnike najvažnija poruka je da će se do kraja desetljeća mijenjati kriteriji prema kojima će europske tvrtke birati dobavljače, ulagati u proizvodnju i graditi konkurentske prednosti.
Kako se do 2028. bude uspostavljao novi carinski sustav, konkurentnost će sve više ovisiti o otpornosti lanaca opskrbe, regulatornoj usklađenosti i sposobnosti uključivanja u europske lance vrijednosti. Ti će čimbenici pritom utjecati na položaj europskih tvrtki na međunarodnom tržištu.
