Rođen u vrijeme kad je našim prostorima vladala Austro-Ugarska Monarhija, u uglednoj srpskoj obitelji u Sarajevu, s vremenom je zauzeo svoje mjesto u europskoj i američkoj povijesti. Nakon djetinjstva kojeg su obilježila stradanja Prvoga svjetskog rata, krenuo je u svoju doživotnu avanturu kroz turbulentna stoljeća. Njegov prvi „skok“ bio je školovanje u Rimu, kamo je otišao kao 12-godišnjak. Za vrijeme Velike krize 1929. emigrirao u SAD, gdje je diplomirao teorijsku fiziku na Sveučilištu Princeton. U Americi se priključio komunističkom pokretu i potajno pomagao domovini. Ondje ga je zatekao Drugi svjetski rat; odlučio je priključiti se OSS-u, preteči CIA-e. Nakon naporne obuke odlučeno je da će Dedijera ubaciti na jugoslavenski teritorij, no onda su Amerikanci otkrili da je njihov nesuđeni obavještajac komunist… U jednom intervjuu Dedijer je rekao: „…sljedećeg dana iznenada sam izbačen iz OSS-a. Nakon toga javio sam se u 101. zračnu diviziju… “ U američkoj vojsci služio je od 1942. do 1945. kao padobranac i tjelohranitelj generala Maxwella Taylora.
Nakon rata vratio se u Jugoslaviju gdje je postao jedan od ključnih sudionika u stvaranju nove države, s karijerom koja je obećavala. Vodio je nuklearna istraživanja u Institutu u Vinči sve do trenutka dok nije počeo kritizirati komunističku vlast i Tita. Taj novi prijelomni trenutak u njegovu životu zbio se u siječnju 1950. kada ga je Edvard Kardelj obavijestio da Jugoslavija namjerava proizvesti atomsku bombu. Dedijer je bio pravi čovjek za jednu od vodećih uloga u tom projektu: školovani fizičar, dotad poslušan vojnik Partije, poliglot s vezama u cijelome svijetu. No ono što je trebalo postati njegova životna zadaća postalo je uzrokom njegova razočaranja u komunizam. Ubrzo je shvatio da Jugoslavija ne uspijeva proizvesti ni dovoljno kvalitetan grafit za najobičnije drvene olovke, a kamoli za nuklearni reaktor. Zaključio je da se ondje uglavnom ništa ne radi, da se ne zna raditi i, na kraju, da se zbog intelektualnog i industrijskog kapaciteta Jugoslavije i ne može raditi. Nakon toga je degradiran i prebačen u Institut „Ruđer Bošković“ u Zagrebu. U šest godina komunistička mu je vlast u Jugoslaviji trinaest puta odbila izdati putovnicu. Kad ju je napokon dobio, odlučio je napustiti domovinu; otišao je u Kopenhagen, u Institut Niels Bohr, te na koncu na Sveučilište u Lundu.
Stevan Dedijer predvidio je dolazak informatičke ere dok je još stvarao koncept business inteligencea, odnosno poslovne špijunaže. Zagovarao je „razvitak informacijske demokracije“ pomoću „interneta kao informacijske prometnice“, a 1980-ih postao je poznat kao stručnjak i savjetnik za prikupljanje poslovnih informacija.
Njegova životna priča koja odiše optimizmom, vedrinom i razigranim smislom za humor – prvi put objavljena posthumno u ovoj knjizi – bogat je uvid i slika čovjeka čiji je život bio izniman, baš kao i povijesni događaji kojima je svjedočio. U zabilješkama koje je pisao i prikupljao zadnjih dvadeset godina svoga života, Stevan Dedijer dijeli s nama svoje čudesne avanture kroz objektiv svog neizlječivo optimističnog i znatiželjnog uma.
Kako sudjelujem?
Poklanjamo vam jednu knjigu “Stevan Dedijer – Špijun kojeg smo voljeli”. Knjigu možete osvojiti ako točno odgovorite na pitanje: – “Gdje je rođen Stevan Dedijer?”
Registrirajte se na portal Profitiraj.hr te nam na mail igra@mmreza.hr pošaljite poruku naslova „Dedijer“, točan odgovor na postavljeno pitanje, ime i prezime, korisničko ime i broj mobitela.
Svaki tjedan dijelimo vam nove naslove – prijave za „Stevan Dedijer – Špijun kojeg smo voljeli” primamo do 20. lipnja – zabavite se uz Profitiraj.hr.