Premijerka u obrani Vlade – za škverove smo željeli najbolje!

Na dodjeli nagrada „Ulagač godine 2009.” predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor osvrnula se na debakl prvoga privatizacijskog kruga hrvatskih brodogradilišta.

“Više ne možemo financirati brodogradnju”

– U prvi krug privatizacije brodogradnje išli smo apsolutno iskreno, uvjereni da ćemo imati uspjeha. Nije bilo osobite sreće pa ćemo u drugom krugu pokušati učiniti sve što Vlada može, ali u temelju svega jest činjenica da sa sadašnjim opterećenjem za državni proračun više ne možemo. Prema tome, moramo tražiti druga rješenja.

Sve glasnije čuju se upozorenja da se u prvi krug privatizacije ušlo prebrzo, s nedovoljno spremnom i netransparentnom dokumentacijom, koja je odbila potencijalne ulagače kojima su mediji žonglirali prošlih mjeseci. Od „Šukerova i Polančecova lobija” očito nije ostalo ništa, a oporba optužuje da se s prodajom zakasnilo!

– Privatizacija je morala biti dovršena 2007. godine – nezadovoljno je komentirala privatizaciju škverova predsjednička kandidatkinja Vesna Pusić.

“Natjerali nas iz EU”

Kao šlag na tortu došla je izjava Andrije Hebranga kako smo privatizaciju proveli zbog pritisaka iz EU. Upitana da komentira Hebrangovu izjavu, Kosor je diplomatski izjavila:

– Uložit ćemo sve znanje i trud da drugi krug uspije.

Koliko god je lako, a katkad i neumjesno udarati protivnika dok leži, takve floskule teško mogu ikome u Hrvatskoj izmamiti osmijeh na lice, osim ako nije onaj gogoljevski, smijeh kroz suze.

Priča o pesimistu, optimistu i realistu

Drugi privatizacijski krug morat će se znatno razlikovati od prvog. Najveća razlika bit će baš u smanjenju zahtjeva države prema budućim vlasnicima – zadržavanje radnika i nastavak proizvodnje brodova više neće moći biti polazna točka pregovora.

Pesimisti mogu tvrditi kako je to „maska-potez” da se ta rupa bez dna napokon zakopa, prodajući skupocjena zemljišta duž obale. Realisti već dugo govore kako taj broj brodogradilišta nije održiv te da se mora napraviti plan kako održati ona koja su donekle zdrava.

A optimisti? Njih je u ovoj priči sve teže naći…