Reklamiranje u krizi ne treba smanjiti, dapače – treba ga povećati

Treba li štedjeti u recesiji? Svakako – ali ne na pogrešnim stvarima. Povjerenje potrošača sada je važnije nego ikada prije pa unatoč krizi u svjetskoj ekonomiji nije vrijeme za rezanje marketinških proračuna jer će na tržištu opstati samo brendovi koji ostanu agresivni, ali pod pretpostavkom da su cjenovno pristupačni. Zato je bolje skresati troškove za reprezentaciju umjesto onih za reklamiranje vašeg poduzeća.

Svaka je kriza ujedno i prilika

Ekonomska kriza može naime biti i velika prilika za rast. U stanju u kojem se svjetska ekonomija nalazi vrlo je važno da brend bude maksimalno jak. Svakako će loše proći brendovi koje ljudi ne razumiju i kojima ne vjeruju.

Budući da potrošači prolaze i još će neko vrijeme prolaziti kroz emocionalno teško razdoblje, brendovi moraju poštovati iskustva koja potrošači stječu kako bi im se približili demonstriranjem razumijevanja i pokazivanjem empatije. Kad su ljudi tužni i zabrinuti, pridaju više pozornosti onome što se oko njih događa.

Dobri brendovi daju osjećaj sigurnosti

“Kad živimo u strahu, vrlo smo oprezni i obzirni, posebice kod trošenja svog novca i vremena. U tom slučaju brendovi mogu igrati važnu ulogu u pružanju utjehe, osjećaja sigurnosti, a ljudima mogu pružiti i osjećaj nagrade. Možda imamo manje novca za trošenje, ali ćemo više nego prije cijeniti to što nam brend pruža”, tvrdi jedan od najpoznatijih svjetskih marketinških stručnjaka Scott Bedbury.

Tvorac Nikeova slogana Just Do It i Starbucksova Reinvention of the coffee category održao je seminar početkom 2009. godine u Zagrebu i na temu “Eksperimentalni marketing” dao mnogo korisnih savjeta i primjera.

Recimo, “Prije godinu ili dvije izlazili smo u restoran na večeru i nismo o tome posebno razmišljali. Danas kad idemo na večeru o tome razmišljamo mnogo više, jer je to skupo. S obzirom na više razmišljanja, više ćemo cijeniti to iskustvo, koje se zbog skupoće ne događa često. Brendovi koji to prepoznaju opstaju u takvim okolnostima.”

Zaključak koji navodi na razmišljanje, zar ne?