Novi zakon Milanke Opačić, koji bi na snagu trebao stupiti 1. siječnja iduće godine, nije uspio u cijelosti – mnogi se i dalje osjećaju zakinutima, prvenstveno očevi koji do svoje djece ne mogu ili mogu jako teško. Sustav u pravilu u brakorazvodnim parnicama djecu na skrbništvo dodjeljuje majkama, jer mu je tako puno ‘sigurnije’ i jednostavnije, očevima određujući pravo viđanja, uglavnom dvaput tjedno i vikendom. I taman kad su se mnogobrojni očevi ponadali da će novi Obiteljski zakon konačno uvesti institut zajedničkog skrbništva čak i ako ga samo jedan roditelj želi, pa da dijete polovinu vremena provodi s majkom, a polovinu s ocem, zakon im odgovara da je zajedničko skrbništvo moguće, kao i sada, samo ako se roditelji o njemu usuglase.
Zakon je, pišu okupljeni u udrugama Dijete-razvod i u Hrvatskoj udruzi za ravnopravno roditeljstvo, nedorađen, nedostaje mu obrazloženje za dvjestotinjak postupovnih odredaba, vrvi pogreškama i pravnim nelogičnostima te će u praksi izazvati pravu zbrku. Vrlo brzo odgovorila im je kolegica s Pravnog fakulteta u Osijeku, voditeljica radne skupine koja je zakon pisala, Branka Rešetar, pozivajući ih da radnoj skupini pomognu u popunjavanju primijećenih pravnih praznina i grešaka.
Stručnjakinje okupljene oko udruge B.a.B.e. nezadovoljne su pak jer ne vide razloga za donošenje novog zakona budući da im je, kažu, stari bio dovoljan.
Djeca dobivaju puno više slobode u odlučivanju
Nezadovoljnih zakonom je puno, ali, jednako tako, i onih koji će smatrati da se neke stvari ipak mijenjaju nabolje. Između ostalog, starija djeca ovim nacrtom dobivaju puno više slobode u odlučivanju. Općenito, kaže nacrt zakona, roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni su uvažavati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću i ako to obiteljske prilike dopuštaju. Dijete starije od 14 godina može samostalno odlučiti o izboru ili promjeni vjerske pripadnosti, djetetu starijem od 12 godina ne može se mijenjati vjerska pripadnosti bez njegovog pristanka, a djetetu starijem od 10 godina mora se omogućiti da izrazi svoje mišljenje u vezi s izborom ili promjenom vjerske pripadnosti, piše Novi list.
Dijete starije od 14 godina koje je prema ocjeni liječnika dovoljno zrelo za donošenje odluke o dijagnostičkom ili terapijskom postupku u vezi s njegovim liječenjem, može pak samostalno dati pristanak na medicinski zahvat. Istovremeno je, međutim, dijete koje je navršilo 15 godina i stječe imovinu radom, dužno pridonositi svome uzdržavanju i školovanju. Postavljena je i granica za uzdržavanje djeteta – do 26 godina, pri čemu će uzdržavana djeca do 1. studenoga u godini morati roditelje informirati o svom akademskom uspjehu. Prevedeno, roditelj će se i sudu moći požaliti ako mu student uskraćuje pravo uvida u indeks.