Ponekad imam osjećaj da svaki tjedan moram naučiti koristiti još jedan novi alat. Tek što sam se naviknula na jedan, već se pojavio drugi. Jedan piše tekstove, drugi slaže prezentacije, treći analizira podatke, četvrti odgovara na mailove. Ako ste poduzetnik, pogotovo ako posao vodite sami ili u malom timu, teško je pobjeći dojmu da stalno kasnite za nečim. Kao da se tržište mijenja brže nego što ga stignete pratiti. I vjerujem da je taj osjećaj mnogima poznat.
Više nije dovoljno biti dobar u svom poslu. Danas se od nas očekuje da budemo i fotografi, montažeri, marketinški stručnjaci, analitičari, community manageri, da razumijemo algoritme, umjetnu inteligenciju, SEO, newslettere, automatizacije… Popis kao da nema kraj.
Digitalne promjene koje ne možemo ignorirati
Nerijetko poduzetnici kažu da više vremena provode istražujući nove alate nego što rade ono zbog čega su uopće pokrenuli posao. I tu negdje počela sam se pitati jesmo li možda svi malo pobrkali prioritete. Naravno da treba učiti. Mislim da danas nitko ozbiljan ne može ignorirati digitalne promjene. Tehnologija više nije prednost, ona je postala osnovna poslovna pismenost. Kao što smo nekada morali naučiti koristiti računalo ili neki program, danas moramo razumjeti i umjetnu inteligenciju. Ne zato što će nas ona zamijeniti, nego zato što će nas prestići oni koji je znaju koristiti.
Otkad su AI alati postali dio svakodnevice, svatko može kreirati sadržaj kakav mu treba, a opet nikada nije bilo teže ostaviti dojam. Gotovo svatko može napraviti lijepu fotografiju, osmisliti objavu ili složiti prezentaciju, alati su toliko dobri da su mnoge tehničke razlike među ljudima gotovo nestale. Ali onda otvorite LinkedIn, pročitate deset objava zaredom i imate osjećaj kao da ih je napisala ista osoba. Sve su gramatički točne, zvuče pametno ali kao da koriste iste riječi, sve je nekako jednolično i vi ne zapamtite ni jednu.
Zadaci koje ne možemo automatizirati
Upravo zato mislim da će u godinama koje dolaze najveća konkurentska prednost biti ono što se ne može automatizirati: način na koji razmišljamo, povezujemo ljude, način na koji postavljamo pitanja kao i na koji slušamo. Sjećam se jednog razgovora s poduzetnikom koji mi je rekao: “Ne treba meni još jedan alat. Treba mi netko tko će mi reći što od svega ovoga uopće ima smisla.”
U toj rečenici sažeto je gotovo sve, problem više nije nedostatak informacija već višak. Baš kao što nije problem činjenica da ne znamo napisati objavu, već što ne znamo koja je poruka uopće vrijedna objavljivanja. Jer danas više doista nije problem napraviti sadržaj, nego imati ideju oko koje će se kreirati sadržaj.
Tehnologija će s vremenom potvrditi dokazima svoj brzi napredak, sve će bolje pisati, računati, analizirati i predlagati, i bit će sve bolji alat koji će nam štedjeti vrijeme za stvari koje zaista zahtijevaju čovjeka.
Primjerice, vjerujem da nitko još nije upoznao umjetnu inteligenciju koja će tijekom sastanka primijetiti da klijent zapravo nije nesiguran zbog strategije, nego zbog vlastitog straha od promjene. Ja još nisam vidjela alat koji će prepoznati da zaposleniku ne treba nova edukacija, nego razgovor, niti sam otvorila aplikaciju koja će zamijeniti osjećaj povjerenja koji nastane kada netko sjedne preko puta vas i kaže: “Razumijem vas.”
Možda će jednog dana i to biti moguće, tko zna. Ali dok se to ne dogodi, vjerujem da je najveća vrijednost imati ljudi koji će znati spojiti najbolje od oba svijeta. Oni koji će koristiti tehnologiju bez straha, ali neće zaboraviti da posao, na kraju dana, i dalje rade ljudi za druge ljude. I možda je upravo to najveći paradoks digitalnog doba, što tehnologija postaje naprednija, to će ljudskost postajati vrjednija.
