Voljela bih da sam ranije otkrila da je nemoguće biti savršen u svim aspektima života u isto vrijeme. I da je to apsolutno u redu jer se ne možemo fokusirati na sve u isto vrijeme. Zaista vrijedi da „tamo gdje je fokus tamo je i energija“.
Moj pokušaj da budem savršena u svemu i da dokažem sebi i drugima oko sebe da mogu uspjeti u svemu, godinama je bio veliki teret na mojim ramenima sve dok nije postao pretežak za nošenje i počeo ozbiljno utjecati na moje zdravlje i moje život općenito.
Sada shvaćam da su potrebni iskustvo i znanje da bi se razumjela paradigma života i djelovanja u skladu s uvriježenim društvenim standardima koji očekuju da žena bude brižna majka, odana supruga/partnerica, iskrena prijateljica, topla kćer i vrijedna radnica, sve u 24 sata dnevno.
Do sada sam naišla na mnoge žene, osobito na one u najboljim godinama, koje su se borile i još uvijek se bore s istim problemom, trčeći i skačući s jedne uloge u drugu, neprestano ponavljajući: „Žurim!“, „ Nemam vremena! “ i slično, nikad ne zadovoljavajući se postignutim u jednom danu, naprotiv, uvijek misleći da je moglo biti bolje i brže. Na žalost, i sama sam bila jedan od njih.
“Prvo mora biti gore dok ne postane bolje.” Za mene je ova izjava bila istinita i zaista mi je otvorila oči.
Evo što sam usput naučila:
- Pažljivo biranje prioriteta, pa čak i njihovo stavljanje na komad papira. Važno je prvo sebi razjasniti kako želimo živjeti svoj život.
- Usredotočenost na prethodno utvrđene prioritete dajući im pažnju i vrijeme u skladu s tim, ni više, ni manje.
- Prihvaćanje da nećemo moći raditi sve ono što bismo htjeli i biti u redu s tim.
- Izbjegavanje rečenica poput „Nemam vremena“, jer istina je da imam vremena kao i bilo tko drugi, ali ja odlučujem kako ću ga provesti i gdje staviti fokus. (Slika u vašoj glavi „Moji prioriteti!“)
- Promatranje drugih, osobito onih kojima se divim i usvajanje nekih njihovih navika upravljanja vremenom. Može biti od velike pomoći.
- Prioriteti, a kao posljedica toga fokus i navike, s vremenom se mijenjaju. Kad imamo malu djecu, oni su nam obično prioritet broj jedan, kasnije kad odrastu, počinjemo imati više slobodnog vremena koje ćemo posvetiti nekim drugim prioritetima.
(Postavljanje prioriteta se može lako naučiti: https://profesio.hr/)
- Znatiželja i želja za učenjem održat će nas na životu, čak i tijekom životnih razdoblja kada smo usredotočeni na nešto sasvim drugo (poput brige o bolesnom roditelju, na primjer).
- Uvijek održavati kontakt s ljudima koje smatramo važnima u svom životu, danas je tako jednostavno u doba moderne tehnologije, ne zahtijeva puno vremena i može napraviti veliku razliku u smislu podrške, udobnosti, povezanosti ili jednostavno informacija.
Iz mog osobnog učenja ima još zaključaka, međutim najvažniji i krajnji rezultat je sljedeći: Ako se osjećamo potpuno zadovoljni svojim životom i mislimo da možemo riješiti sve svoje zadatke u jednom danu, osjećamo se zdravo i sretno, onda nema potrebe bilo što mijenjati! Čini se da nam ide savršeno!
Ipak, ako se uhvatimo da mislimo da je dan jednostavno prekratak, nemamo vremena za svoju djecu ili prijatelje, osjećamo se loše što smo propustili webinar na kojem su bile sve naše kolege i slično, onda bismo trebali pokušati zaustaviti naše aktivnosti na trenutak i promisliti. Razmišljati o životu, prioritetima, danu … promatrati iz daljine. Zatim napraviti plan, postaviti cilj i na kraju napraviti PROMJENU!
Autorica Daniela Marušić Gajica
