Vlada gospodarskim promjenama testira zrelost hrvatskog društva

U provedbi programa pojavili su se otpori koji su očekivani kod takvih projekata, kaže Lovrinčević pri čemu je istaknuo licemjerje onih koji su svjesni potrebe za promjene, ali ne žele ih provesti kod sebe.

Vlada ima svoje rokove

– Prvi put jedna hrvatska vlada izlazi s jasnim rokovima i obvezama koje je učinila javno dostupnima – objašnjava Lovrinčević dodavši kako je osnovni cilj programa osigurati stabilan i održiv gospodarski rast i to prvenstveno rast proizvodnosti.

Ocijenio je da je dosadašnji model privređivanja temeljen na velikim javnim investicijama i vanjskom zaduživanju iscrpljen, a da ga zamijeniti treba sustavom koji će poticati poduzetničku aktivnost.

4,5 milijardi kn manje za potrošnju

Dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu Branko Grčić smatra važnim odgovoriti kako će se Vladin program odraziti na osobnu potrošnju građana. Po njegovim izračunima, stanovništvu će u 2010. godini na raspolaganju biti 4,5 milijardi kuna manje, a na godinu tri milijarde kuna manje. Postavlja pitanje gdje će biti usmjerena ta ušteda te očekuje daljnje ograničenje rasta osobne potrošnje i niže razine dohotka i zaposlenosti.

Grčić je kritizirao Vladin smjer porezne politike koji po njegovom mišljenju ide ka radikalnom oporezivanju rada i osobne potrošnje i gotovo nikakvom oporezivanju kapitala i prihoda od kapitala. Takvo stanje održivo je kad su dohoci dovoljni za pokriće životnih troškova, a kod nas to nije tako, smatra Grčić.

“Program je pasivan”

Predsjednik HDE-a Ljubo Jurčić rekao je da Društvo pozdravlja donošenje vladina programa izlaska iz krize, ali je ocijenio da je program pasivan odnosno koncentriran na smanjenje troškova, dok su izostale mjere za povećanje prihoda.

Trebalo je reći, smatra Jurčić, koje industrije će Vlada poticati u budućnosti kao što to rade razvijene zemlje, pa i one koje se smatraju liberalističkim.

Jurčić je kritizirao koncentraciju Vladinih ekonomskih stratega na smanjenje proračunskog deficita pri čemu je podsjetio da je veći broj zemalja očuvanje proizvodnje i zaposlenosti tijekom krize financirao upravo povećanjem deficita.