Indeks sreće
Ekonomija sreće novo je područje u znanosti koje kombinira mjerenje ekonomske aktivnosti države sa subjektivnom srećom njenih stanovnika.
Četiri osnovna elementa koji se vrednuju su zaštita životne sredine, ravnopravan ekonomski razvoj, kulturna dimenzija te dobro upravljanje državnim resursima. Sve to ulazi u indeks sreće koji tako Hrvatsku u konkurenciji od 29 europskih zemalja rangira na 19. mjesto . Također je zanimljiv podatak kako se primjerice stanovnici Meksika ili Brazila smatraju najsretnijima, bez obzira na izrazito nizak GDP per capita.
No iako inicijativa za razmatranjem subjektivnog osjećaja sreće postoji još od 1972 kada je tadašnji kralj Butana izrazio zabrinutost zbog neodgovarajućih kriterija valorizacije ekonomske aktivnosti, sa sigurnošću možemo potvrditi da je ovakav način mjerenja postao opće prihvačen kada je francuski predsjednik Sarkozy prije nekoliko mjeseci pozvao glasovitog ekonomista i nobelovca Stiglitza kako bi osiguralo pravilno mjerenje indeksa sreće francuskih državljana.
Sarkozy ne krije svoje namjere te poručuje kako treba stati na kraj anglosaksonskoj financijskoj diktaturi koja prednjači kada se u obzir uzima samo računanje GDP-a, a njegova srtategija je preuzimanje vodstva računanjem indeksa sreće.
U Hrvatskoj je to ekonomija nesreće
U ukupnom svjetskom poretku Hrvatska se očekivano našla u društvu obližnjih država kao što su Srbija, Mađarska i Slovačka, no je li u pitanju sreća ili nesreća objašnjava Petar Filipić, profesor makroekonomije na Ekonomskom fakuletu u Spitu,
– U posljednjih desetak godina u svijetu je jako narastao interes za područje istraživanja smješteno na presjeku ekonomije, filozofije, sociologije i psihologije. Iako se udomaćio izraz “ekonomija sreće”, prije bi se moglo govoriti o “ekonomiji nesreće”, o problematiziranju ekonomskih pojava i procesa koji proizvode nezadovoljstvo, nesreću. Inflacija, nezaposlenost, tek su neke od varijabli koje su u žiži interesa.
Nadodaje i kako u nekim razvijenim zemljama već pedeset godina anketiraju ljude o tome kako se osjećaju, jesu li sretni ili su možda depresivni te kako danas postoje velike svjetske baze podataka posebno dizajnirane za analiziranje sreće i zadovoljstva stanovništva koje obuhvaćaju gotovo sve zemlje svijeta i uključuju preko osamsto različitih varijabli koje izravno ili neizravno pridonose ili odmažu sreći.
– Cijeli jedan popriličan set tih podataka i indikatora odnosi se na kulturu u užem i širem smislu. Na razini ovog kratkog uplitanja u ekonomiju sreće mogu vam kazati da su “kulturne” varijable u pravilu korektiv nesreći koja “nastaje” u ekonomskom sektoru,- zaključuje prof. Filipić.
