Savjetovanje: Radni odnosi u zdravstvu organizirala je Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske u suradnji s uredništvom časopisa “Radno pravo”, za djelatnike zdravstvenih ustanova koje svakodnevno rade u domeni radnog prava. Neujednačena praksa, različita tumačenja i stajališta pravnika, pa i različita sudska praksa u RH, jasno ocrtavaju važnost i aktualnost teme savjetovanja, na kojem su o radnim odnosima govorili predstavnici Ministarstva zdravstva, Agencije za zaštitu osobnih podataka, Povjerenika RH za informiranje i predstavnici organizatora, te su sustavno prikazali koja prava i obveze proizlaze iz važećih pravnih akata, uz prezentiranje pojedinih slučajeva iz prakse s rješenjima.
Područje radnog prava vrlo je osjetljiva društvena tema u Hrvatskoj, dok je u zdravstvenom sustavu vrlo specifična s obzirom na zakone, pravilnike i druge pravne akte koji ga reguliraju, posebice imajući u vidu manjak zdravstvenih kadrova i nedovoljnog financiranja zdravstvenog sustava.
“Današnje savjetovanje samo je jedan od napora Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske da se ujednači praksa u području radnog prava i zato Udruga kontinuirano radi na okupljanju ljudi iz zdravstvenog sustava kako bi se razmijenila iskustva i stavovi, te kako bi se na jednom mjestu moglo čuti mišljenje većine djelatnika uključenih u provedbu prava i obveza koje proizlaze iz radnih odnosa poslodavaca i djelatnika”– istaknuo je direktor Udruge mr. Dražen Jurković, dr.med.
Na pitanje sucu Vrhovnog suda gosp. Darku Milkoviću što najviše opterećuje područje radnih odnosa u Hrvatskoj, on je odgovorio: “Česte izmjene zakona nisu dobre i one loše utječu na djelatnike i poslodavce, tj. na radne odnose. Nekada je bolje imati lošiji zakon na snazi, nego često raditi izmjene zakona koji regulira ovakva osjetljiva pitanja.”
Krešimir Rožman, urednik časopisa “Radno pravo” istaknuo je da se o radnim odnosima u javnim službama često govori, ali da su radni odnosi u zdravstvenom sustavu toliko specifični da bi se ovakva savjetova trebala održavati češće. “Nužno je pravilno primjenjivati sve važeće propise, ali neke bi očito trebalo mijenjati i prilagoditi specifičnostima rada u zdravstvu. Problemi se pojavljuju kod organizacije radnog vremena djelatnika pri tzv. imenovanjima i razrješenjima osoba koje imaju ugovor o radu, pa je potrebno mijenjati ugovor, što se ne može postići jednostranom odlukom poslodavca, zatim problemi rada kod više poslodavaca, i dr. Naravno, problem je i u zabrani zapošljavanja, zbog čega često nema dovoljno zdravstvenih radnika, što stvara potrebu za duljim radom ili nadomještanjem putem nekih drugih ugovora.”
“Specifičnosti zdravstvenog sustava, polazeći od temeljnih postulata Zakona o radu, dalje se razrađuju Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i nizom podzakonskih propisa. U primjeni navedenog zakonodavstva pojavljuju se ponekad potrebe za pojašnjenjem koje se, na način kontinuirane edukacije zdravstvenih radnika kao i drugih profesionalaca koji rade u upravi zdravstvene ustanove lakše otklanjaju pogodujući pri tome ujednačavanju pravne prakse u postupanju zdravstvenih ustanova i drugih subjekata zdravstvenog sustava.” rekla je mr.sc.Jasminka Katić-Bubaš, dipl.iur. načelnica Sektora za pravne poslove Ministarstva zdravstva.
