Postoji taj čudan trenutak u poduzetništvu kad shvatiš da si tjedne i mjesece radio nešto vrijedno, kreativno i/ili inovativno, a gotovo nitko zapravo ne zna čime se točno baviš. Vrijeme prolazi, suradnje ne dolaze zato što si stalno čekao pravi trenutak da ga predstaviš ozbiljnije.
Mnogi poduzetnici na početku imaju osjećaj da prvo moraju “imati rezultate” da bi smjeli pričati o svom radu. Kao da vidljivost dolazi tek nakon uspjeha, a ne kao jedan od razloga zbog kojih uspjeh uopće postane moguć. I često se zapletemo u misli da trebam još malo iskustva, još malo sigurnosti, još jednu potvrdu da sam dovoljno dobra u tome što radim. U stvarnosti, jedino što time dobijemo je nepotrebno odgađanje.
Danas mislim da poduzetnici puno kasnije nego što bi trebali počnu graditi svoju prisutnost. Ne govorim samo o društvenim mrežama, nego općenito o tome da zauzmu prostor. Da šalju upite, prijavljuju se za suradnje, pojavljuju se u medijima, pričaju o svom procesu, dijele mišljenja i grade prepoznatljivost dok su još u fazi razvoja. Nitko ne očekuje savršenstvo od malog brenda. Ali ljudi očekuju osjećaj da iza njega postoji osoba koja zna zašto radi to što radi.
Predugo pokušavaju sve raditi sami
Vjerujem kako je u poduzetništvu često mišljenje da “štedim” tako što sve radim sama. Sama dizajniram, sama odgovaram na mailove, sama slažem ponude, uređujem sitnice, istražujem alate, ispravljam detalje koje vjerojatno nitko osim mene ne bi ni primijetio.
Sebi to tumačiš kao odgovornost i predanost poslu, tek kasnije shvatiš koliko zapravo energije ode na stalno prebacivanje iz jedne uloge u drugu. Jedan trenutak pokušavaš biti kreator sadržaja, drugi računovođa, treći prodaja, četvrti podrška korisnicima, a između svega pokušavaš imati i neku stvarnu viziju svog posla.
Naravno da na početku većina poduzetnika nema mogućnost odmah imati tim. Ali postoji velika razlika između toga da nešto radiš jer moraš i toga da odbijaš pomoć čak i kad ti je jasno da više ne stižeš kvalitetno odrađivati sve. Vjerujem da mnogi mali poduzetnici prekasno nauče da delegiranje nije luksuz nego prostor za rast. Jer često ti dva sata koja netko drugi preuzme znače puno više od još jedne “ušteđene” stavke na papiru.
Prekasno počnu graditi odnose, a prerano se fokusiraju samo na prodaju
Kad ljudi pokreću posao, prirodno je da razmišljaju o prodaji. Pogotovo danas kad društvene mreže stvaraju osjećaj da sve mora odmah donositi rezultat, klikove i kupce. Ali često poduzetnici zaboravljaju da je posao zapravo izgrađen na odnosima. Ne samo s klijentima, nego i s ljudima iz industrije, suradnicima, medijima, drugim poduzetnicima i publikom koja te dugo prati prije nego što kupi nešto od tebe.
Neke od najboljih poslovnih prilika rijetko dolaze iz klasične prodaje, one stižu iz razgovora, preporuka i odnosa koji su se gradili puno prije nego što su donijeli konkretan rezultat. Danas ljudi kupuju puno opreznije nego prije. Imaju previše sadržaja, previše opcija i premalo povjerenja. Zato poduzetnici koji dugoročno ostaju vidljivi nisu nužno oni koji najviše prodaju, nego oni koji stvaraju osjećaj bliskosti, dosljednosti i povjerenja. I to je nešto što se ne može izgraditi preko noći.
