Nekoć je formalno obrazovanje bilo dovoljno za zapošljavanje, no danas stvari stoje drugačije. Koliko je poslodavcima bitna dodatna naobrazba i iz kojih područja, kakav je stav tražitelja posla o dodatnoj edukaciji i kako je kriza utjecala na same edukativne ustanove, istražili su u suradnji portali EduCentar i MojPosao.
U istraživanju je sudjelovalo više od 300 posloprimaca, 50 poslodavaca i 35 edukativnih ustanova.
Poslodavci potvrđuju da je dodatna edukacije sve važnija!
Većina posloprimaca (65%) pohađala je neki program dodatne edukacije, no ipak ostvaren je pad od 3% u odnosu na 2012. godinu.
Među njima 26% smatra da im je to izrazito pomoglo u obavljanju radnih zadataka. Skoro trećina ispitanika (28%) smatra da su im neke edukacije bile korisne, dok druge nisu, a 27% ispitanika ne može procijeniti efekt dodatne edukacije. Petina ispitanika (19%) smatra da im je dodatna edukacija malo pomogla.
Sličnu procjenu dali su i poslodavci – njih 27% smatra kako je edukacija izrazito pomogla njihovim zaposlenicima, dok ih petina (19%) smatra da je malo pomogla. Čak 44% poslodavaca smatra da su neke edukacije bile korisne za zaposlenike, dok druge nisu, a 10% ih ne može procijeniti korist edukacije.
U proteklih godinu dana o trošku poslodavca edukciju je pohađalo svega 15% ispitanika. Edukaciju o djelomičnom trošku poslodavca pohađalo je 8% ispitanika, dok je čak 77% ispitanika edukaciju pohađalo o vlastitom trošku.
Kada je riječ o formalnom obrazovanju tek 31% posloprimaca smatra da im je ono dalo odličnu ili vrlo dobru podlogu za bavljenje profesijom. Dobrim je svoje obrazovanje ocijenilo 37%, dovoljnim 17%, a nedovoljnim čak 15% ispitanika.
Neformalna edukacija više se cijeni od formalne. Naime, ukupno 47% ispitanika smatra da im je dala odličnu ili vrlo dobru podlogu za obavljanje posla. Dobrom i dovoljnom ocijenilo ju je 43% ispitanika, a 9% ispitanika ostalo je razočarano njenom kvalitetom.
Dodatna edukacija sve više utječe na odluku poslodavaca o (ne) zapošljavanju. Dok je u 2012. za 65% poslodavaca dodatna edukacija bila kriterij koji je umjereno utjecao na odluku u zapošljavanju, u 2013. godini njihov je udio porastao na 71%.
Ove je godine dodatna edukacija od presudne je važnosti prilikom odabira budućih zaposlenika za 15% poslodavaca (što je rast od ukupno 5% u odnosu na 2012.)
Svega 6% poslodavaca izjavilo je da dodatni tečajevi i seminari uopće ne utječu na odluku o zapošljavanju, 4% ih navodi da uglavnom ne utječu, a dodatnih 4% to ne može procijeniti.
Poslodavcima važne prezentacijske i komunikacijske vještine
Kao i prošle godine, najviše poslodavaca (63%) smatra da su njihovim zaposlenicima prvenstveno potrebne dobre komunikacijske i prezentacijske vještine. Posloprimci, s druge strane, nisu pretjerano zainteresirani educirati se na tim područjima – tek ih je 40% izdvojilo kao područja svog interesa.
Drugim po važnosti poslodavci smatraju vođenje projekata i osobni razvoj – polovica poslodavca (50%) smatra da je njihovim zaposlenicima potrebna ta vrsta edukacije, dok je za njega interes izrazilo svega 36% (vođenje projekata), odnosno 33% (osobni razvoj) posloprimaca.
Na trećem mjestu nalazi se usavršavanje iz područja menadžmenta koje je važnim ocijenilo 46% poslodavaca, a interes pokazalo 26% posloprimaca.
Najmanje potrebnim poslodavci su ocijenili edukacije iz područja turizma i ugostiteljstva, dok su posloprimci najmanje zainteresirani za edukacije o tehničkim i strojarskim vještinama.
Kao i prošle godine, i posloprimcima i poslodavcima najbitniji elementi odabira edukativne ustanove su kvaliteta programa (95% posloprimaca i 94% poslodavaca) i prilagodba programa potrebama polaznika (96% poslodavaca i 87% posloprimaca). Cijena je na trećem mjestu, i bitna je za 88% poslodavaca i 86% posloprimaca.
Najmanje bitan element pri odabiru edukacije je prepoznatljivo ime predavača – svega 29% posloprimaca i 45% poslodavaca smatraju ga važnim.
Dodatna edukacija najčešće se dobiva na vlastiti zahtjev
Najviše posloprimaca (31%) izjavilo je da njihovi poslodavci ne ulažu u njihovu edukaciju, nego podrazumijevaju da bi oni sami trebali investirati u sebe. Odgovori poslodavaca to nisu potvrdili – njih 6% smatra da bi zaposlenici trebali sami plaćati svoju edukaciju.
Tek 15% poslodavaca vjeruje da dovoljno ulažu u edukaciju zaposlenika. Najviše poslodavaca (54%) izjavilo je da ulažu u edukaciju svojih djelatnika, ali ne u mjeri u kojoj bi htjeli ili u kojoj je to potrebno.
Kao i prošle godine, glavni razlog neulaganja u zaposlenike nedostatak je financijskih sredstava – za 74% poslodavaca to je glavna prepreka. Malo više od polovice poslodavaca (55%) u edukaciju ne ulažu jer smatraju da njihovi djelatnici nemaju vremena za nju, a 42% zato jer nakon prošle edukacije nisu mogli izmjeriti koliko je zaposlenik napredovao u obavljanju posla.
Dodatna edukacija najčešće se dobiva na vlastitu inicijativu – 83% posloprimaca svom je poslodavcu predložilo edukaciju i dobilo za nju odobrenje. Edukaciju koju je predložio poslodavac pohađalo je 17% zaposlenika.
Za većinu posloprimaca (81%) edukacija nije bila ničim uvjetovana, dok su bolji poslovni rezultati traženi od 12% ispitanika, a 7% ih se moralo obvezati na rad u idućih godinu dana.
Od ispitanika kojima je poslodavac omogućio edukaciju, njih petina (21%) navodi da je dobila edukaciju u vrijednosti od 10.000 i više kuna, dok je petina poslodavaca (21%) navela da su izdvojili od tisuću do dvije tisuće kuna na edukaciju zaposlenika.
Kada bi zaposlenici financijski participirali, znatan broj poslodavaca bio bi skloniji većem ulaganju u njihovu edukaciju. Više od polovice poslodavaca (56%) smatra da bi participiranje doprinijelo većoj motiviranosti zaposlenika, dok ih 23% navodi da ne bi više ulagali u edukaciju zaposlenika unatoč njihovom financijskom participiranju.
Tek 15% poslodavaca priznaje da bi više ulagali jer bi im participiranje zaposlenika smanjilo troškove, dok ih 6% navodi da bi svakako više ulagali kada bi zaposlenici sudjelovali u plaćanju edukacije.
Kada je u pitanju udio u kojem bi zaposlenici trebali snositi trošak edukacije, 40% poslodavaca navodi da bi zaposlenici trebali snositi pola troška. Posloprimci se s time ne slažu – njih 37% smatra da bi tvrtka trebala platiti trećinu troška.
Kriza smanjila cijene i povećala ponudu na tržištu edukacija
Proteklih nekoliko godina ostavilo je značajan trag na pružatelje edukacije – 69% edukativnih ustanova bilo je primorano prilagoditi cijene programa, ali i same programe. Čak 63% ustanova uočilo je smanjenu potražnju za edukacijom, a 54% njih kao značajnu promjenu na tržištu edukacije ističe povećanje konkurencije.
Kada je u pitanju potražnja za edukacijom, čak 54% ustanova navodi da se u posljednjih godinu dana smanjio broj tvrtki zainteresiranih za edukaciju zaposlenika. Petina (20%) ustanova navodi da je broj zainteresiranih tvrtki ostao isti, 17% ih navodi da se broj čak i povećao, a 9% ih ne može procijeniti.
Na pitanje koja je njihova najveća snaga, 40% ispitanih edukativnih ustanova odgovara: prepoznatljiv brend i kvaliteta edukacijskih materijala. Na trećem mjestu nalaze se preporuke (34%), a najmanje ispitanih, njih 6%, svojom najvećom snagom smatra vrijeme održavanja predavanja.
