Neobična, gotovo nadrealna zato postaje ta linija koja dijeli desni od lijevog političkog centra. Zamišljam je kao cirkusko ogledalo, u kojemu vam se odraz napuše, iskrivi, izobliči – ovisno kako želite izgledati.
Odrazi u kući smijeha
Prošli tjedan obilježila je presica Vlade na kojoj su ministrica Dalić i premijerka Kosor govorili o gospodarskom oporavku Hrvatske. Ukratko, njih dvije su zadovoljne. S druge strane Čačića i ne treba vući za rukav da kaže koju, frajer je k’o porez – pojavi se prije ili kasnije.
Dalić je na konferenciji objasnila: deficit opće države planiran je na 4,6 posto deficita. Ostvareni deficit je 4,3 posto ili milijardu kuna. Milijarda kuna tako uzima 0.3% deficita, to je kao dobra vijest. Koliko milijardi smo u minusu na ostalih 4,3 posto deficita? To pitajte Čačića. Njemu pak iz rukava ispadaju brojke koje nitko nema. Uspoređujući njegove izjave s izjavama Vlade, izgleda da govore o dva sasvim različita proračuna, sasvim različita deficita u dvije države na dva kontinenta. Čak im se i broj nezaposlenih (prilično čvrsta brojka) razlikuje. Ne razumijete te brojke, željeli biste da vam netko kaže što se doista događa, koliko smo „u banani“ i koji je put pravi put? E pa stanite u red.
Za manjak „pravih odgovora“ možete okriviti kalendar – konstelacija zvijezda takva je, Merkur se poklopio sa Saturnom, a još i važnije 2011. poklopila se s izborima. Zato više nitko primjerice ne spominje prekomjerni broj zaposlenih na proračunu države. Uključujući i oporbu. Izbori su, bolje je nikome se ne zamjeriti. Naime, bolje prolazimo kada se zadužujemo.
Šuker je bio uspješan ministar?!
Ispast će na kraju da branim Hrvatska-nije-u-krizi-Šukera. Ali slušajući premijerkino objašnjenje proračuna za 2010. logično je postaviti pitanje: ako je sve bilo još i bolje nego što je Vlada zacrtala, zašto je Šuker morao otići?
A državna revizija objavila je kako nije zadovoljna zaduživanjem države u 2010. godini. Potrošeno je kažu previše novca. Mislim da je ključno pitanje na što se troši novac a ne koliko ga se trši.
[Pitanje (i nije trik) Tko treba potaknuti gospodarstvo – državna potrošnja ili strane investicije? Odgovor nije jednostavan. Obje ekonomske politike (pod uvjetom da se provode ispravno) imaju svoja logična objašnjenja. U nekoj od sljedećih kolumni pokušat ću zauzeti stavove „za“ i „protiv“ obje politike.]
Koga lažu? Tebe lažu!
Kako se na kraju nekom neekonomistu-nepolitičaru snaći u kolopletu poluinformacija, iz rukava istrešenih parcijalnih statistika, provokacija, posprdnih pošalica i servilnog dodvoravanja glasačkom tijelu?
Čini se, nikako. Ne bez stručnog ispita iz Politikantstva, smijer “zaduživanje države u nedogled”. Kod nas izgleda makroekomski zakoni ne vrijede, krive se i napuhuju kao u kući smijeha – ali ne služe nasmijati nego prevariti one koji buduće Vlade (pa tako i gospodarske politike) biraju – Vas.
