Ako nemate kruha, jedite kolače

Ako nemate kruha, jedite kolače

Simon Wolfson, izvršni direktor britanskog lanca robnih kuća Next, podijelio je cijeli iznos svog bonusa od 17.5 milijuna kuna sa svojim zaposlenicima, javio je ABC News, izazvavši, jasno, lavinu iznenađenja, ali i svakojakih komentara, čak i do onih zlonamjernih. Sindikati su odmah poručili kako „ljudima ne treba milostinja i pokloni, oni žele zajamčene plaće i pogodnosti”. Eto, opet nije dobro. Ne valja ni kad šef dijeli svojim radnicima, dalo bi se zaključiti. Wolfson je poslao e-mail svim zaposlenicima u kojem im se zahvaljuje što su zajedno izdržali ovako teška vremena. No, nije Simon jedini takav dobrotvor, iz samo njemu znanih razloga. Prošle godine, izvršni direktor Lenova Yang Yuanding svoj je bonus od tri milijuna dolara također podijelio zaposlenicima, kao nagradu za njihov težak rad, a John Mackey, osnivač tvrtke Whole Foods, svoj bonus od 380.000 dolara dao je fondu za zaštitu životinja.

Zamislimo samo kako bi to bilo kada bi neki od hrvatskih milijunaša, vlasnika trgovačkih lanaca, suvlasnika u nekim bogatim korporacijama, ili slično, a ima ih, ima- dobro je to neki dan rekao laburist Branko Vukšić za saborskom govornicom, upitavši kako to da je u ovoj teškoj krizi narastao broj bogatih, onaj mali dio, ali osiguranih za nekoliko idućih generacija- podijelio svoje ekstra profite sa šljakerima. U ovoj je državi to nemoguće zamisliti, a kada bi se i pokušalo predočiti kako to izgleda, umoran bi hrvatski čovjek samo s nevjericom odmahnuo rukom. Hrvatske se gazde ne ističu previše raskošnošću prema vlastitim zaposlenicima, no, s druge strane, pokušajmo barem na trenutak sagledati situaciju i iz njihovog kuta. Primjerice, što je sa onim silnim neradnicima, lijenčinama i eskivatorima svih vrsta, a kojih, hvala Bogu, ima svugdje i na svim mjestima, u svim tvrtkama. Dakako, u državnim, kao i u administraciji najviše, pjesma je to koju i ptičice odavno pjevaju. Pa opet ništa. Štite ih zakoni, koji im ne mogu ništa; produljuju bolovanja, odlaze na lažna, posao stoji, a plaćica ide. Onih gotovo 400.000 na Burzi sigurno skaču od sreće kada to čuju i osjete u svakodnevnom životu.

Kuda god se okrenemo- strava i užas. Crne vijesti na svim televizijama, grozote u novinama, jeza na internetskim portalima. Dan za danom, lošu vijest sustiže još gora i tako se vrtimo u začaranom krugu. Ljudi su željni dobrog glasa, trunke nade i optimizma, neki znak da će možda ipak biti bolje, da neće izgubiti svoj posao, svoje kuće, stanove, automobile, da će njihova djeca sutra ipak imati kakvu-takvu sigurnost, koju su oni izgubili posljednje desetljeće. Cinici kažu da će svijet ionako propasti pa je potpuno svejedno hoće li se život preko noći pretvoriti u pravu noćnu moru. Zbunjeni su čak i optimisti, jer teško je širiti pozitivne vibracije u ovakvom crnjaku u kojem živimo. Vidovnjaci bi rekli da nam je, eto, tako grah pao, a i da su razni uroci na djelu. Fanatični vjernici hodaju uokolo i propovijedaju kako je Sotona zavladao Zemljom, a jedino se molitvom možemo othrvati njegovom strašnom usudu.

Doista, svjedoci smo preteškog vremena u kojem živimo, u državi koja se još uvijek bori kako bi opravdala status moderne, europske države, prije svega demokratske. Svi smo, manje-više nespokojni, a život nam se promijenio u trenu. Od relativno bezbrižnog-koliko on uopće može takav biti u tranzicijskoj državi- do nekog novog, nimalo ružičastog, u kojem smo svakodnevno zagušeni lošim vijestima. Ne samo lošim, gotovo katastrofičnim, kao da smo u vremenskoj kapsuli preskočili normalan život i sletjeli u carstvo nemira, nesigurnosti, pogrešnih odluka, potpuno neizvjesne budućnosti. Kinezi kažu “dao Bog da živiš u zanimljivim vremenima”; da, ovo doista jesu takva vremena, ali vjerojatno bi većina ljudi radije preskočila ta “zanimljiva” vremena i živjela u jednom pristojnom, sigurnom i uređenom društvu. Nažalost, u Hrvatskoj je uglavnom sve suprotno. Tko uopće više išta zna i razumije u ovom kaosu? Možda je ovo doista kraj svijeta kojega smo poznavali, a od novoga još uvijek strahujemo. U svakom slučaju, ako nemate za kruh, jedite kolače.

Podijeli

Odgovori

Top