Heike sjedi u mraku, u dnevnoj sobi. Mirno je i tiho. Zvukovi ne dolaze ni iz radija, niti iz televizije a ne čuje se ni zujanje hladnjaka. Svi aparati koji rade na struju su isključeni. Kada želi nešto pojesti, Heike si ne može ništa ni skuhati. Na stolu gore svijeće kako ipak ne bi sjedila u potpunom mraku. Opskrbljivači energijom su joj isključili struju budući da više nije imala novca plaćati račune.
Heike nije usamljen slučaj. Ovako kao ona, živi trenutno oko 15 posto stanovništva u Njemačkoj. Prema podacima organizacija za zaštitu potrošača, godišnje bez struje, barem na neko vrijeme dok ne plate zaostale račune, ostane oko 600.000 domaćinstva. Cijene struje se stalno povećavaju; samo 2011. godine su cijene u prosjeku porasle za oko 10 posto.
„Ova povećanja troškova osjećaju prije svega oni koji malo ili gotovo ništa ne zarađuju. Među onima koji više ne mogu plaćati svoje račune je i veliki broj umirovljenika i samohranih roditelja“, kaže Birgit Hoeltgen, iz Udruge zaštite potrošača Sjevernog Porajnja i Vestfalije, nadležna za pitanja vezana za vraćanje dugova. U Njemačkoj su, kaže ona, životni troškovi ionako u stalnom porastu, dok mjesečne plaće ostaju iste.
Premala primanja i veliki troškovi
Ulrike Mascher, predsjednica Socijalnog saveza VdK, upravo iz tog razloga sada traži da veliki energetski koncerni za osobe koje žive ispod ili na granici tzv. socijalnog minimuma, uvedu posebne popuste. „Ne može biti da opskrbljivači energijom velikim koncernima daju popuste, odnosno, struju po nižim tarifama, a za one koji žive na rubu egzistencijalnog minimuma, tako nešto ne postoji“, kaže Mascher. Prema njezinom mišljenju, problemi s plaćanjem struje, koje u Njemačkoj imaju milijuni, leže prvenstveno u činjenici da sve manji broj slabije ili nikako kvalificiranih, može dobiti neko stalno radno mjesto. „Većina radi na određeno vrijeme i pritom ne zarađuje dovoljno. Ni umirovljenicima nije puno bolje, mirovine već godinama nisu porasle. A ako se primanja ne povećavaju, a životni troškovi rastu kao i cijene struje, onda je jasno da će ljudi za plaćanje svojih računa imati sve manje na raspolaganju“, zaključuje Ulrike Mascher.
Neotvoreni računi i ovrhe
Međutim, mnogi za situaciju u kojoj se nalaze ne vide druge krivce osim sebe samih, iako to, prema mišljenju Hoeltgen nije u potpunosti ispravno. „Mnogi iz straha više uopće ne otvaraju poštanske sandučiće jer znaju da su u pismima ionako samo računi, upozorenja, ovrhe. Većina, a među njima su na prvom mjestu umirovljenici, jednostavno nema snage suočiti se sa situacijom. Umjesto da primjerice dođu u neko savjetovalište, oni zbog srama ne čine ništa. Zatvaraju oči a računi se i dalje gomilaju iako pomoć postoji“, kaže Birgit Hoeltgen. Ona stoga apelira upravo na energetske koncerne da u trenutku kad klijentima isključe struju da im primjerice kažu da postoje razna savjetovališta gdje mogu dobiti pomoć.
„Mi u svakom slučaju možemo detaljno pogledati i analizirati njihovu financijsku situaciju i na osnovu toga predložiti neki novi plan vođenja kućanstva prema kojem će imati dovoljno novca za plaćanje struje. Isto tako, mnogi aparati troše više energije nego što je to potrebno, to mnogi također ne znaju pa u krizi umjesto da štede, zapravo još više troše“, kaže Hoeltgen i dodaje da je u svakom slučaju najbolje što prije zatražiti pomoć. U protivnom će se problemi samo nagomilati.
