„Croatia osiguranje (CO) i Hrvatska poštanska banka (HPB) bit će prodani onome tko ponudi najviše i najbolje“, riječi su premijera Milanovića na proteklom aktualnom satu. Međutim, novci ne smiju biti dovoljan uvjet kada govorimo o sudbini ovih dviju tvrtki. Onaj tko ponudi najviše ne nudi nužno i najbolje.
Dok se stručna javnost polako miri s odlaskom HPB-a u ruke stranaca, u tijeku je prikupljanje neobvezujućih ponuda za privatizaciju i dokapitalizaciju CO. U ring za borbu CO ušlo je nekoliko igrača, a uz jedinog domaćeg predstavnika Adris Grupu, interes stiže iz Poljske, Slovenije, Njemačke, SAD-a, Austrije…
Privatnom kapitalu se ne gleda u zube
Analitičari se uglavnom slažu da se privatnom kapitalu, bio on domaći ili inozemni, ne gleda u zube jer on nema nacionalnosti niti sentimenta. Međutim, zaobići mogućnost zadržavanja domaće tvrtke u domaćem vlasništvu ili ne gledati sentiment prilikom odlučivanja o tome kome ustupiti najveće domaće osiguravajuće društvo, koje je poziciju tržišnog lidera izgradilo u više od 125 godina poslovanja, jednostavno je neodgovorno i pogrešno.
Ako se pritom ignorira činjenica da je Croatia osiguranje kroz svoje 23 podružnice prisutno i na tržištima regije, da je ove godine akumiliralo dobit gotovo 600 milijuna kuna i da njezina dionica na Zagrebačkoj burzi već duže vrijeme uspješno odolijeva svim nuspojavama krize, onda se zaobilazi strateško odlučivanje i planiranje, pa čak i zdrav razum.
Adris se pokazao kao jedini vjerodostojni investitor
Dok se strani ponuđači razbacuju ponudama i najavama da kupnjom CO kreću u pohod na balkansko osigurateljno tržište jedini kandidat koji je u zadnje vrijeme pokazao da zaista raspolaže stvarnim investicijskim potencijalom je upravo domaća Adris grupa.
Investicijom od preko 220 milijuna kuna u novu tvornicu cigareta u Iranu, širenjem poslovanja u Aziju te nedavnim investicijama u otvaranje i razvoj novih Cromarisovih pogona i ribogojilišta, koji uzgred rečeno predstavljaju tehnološki vrhunac u svijetu, Adris je konkurentima pokazao da misli ozbiljno i da je vjerodostojan investitor vrijedan pažnje.
Nesiguran strani kapital
Strani kapital za hrvatske tvrtke i njihove zaposlenike sa sobom nosi neminovne nesigurnosti i nepoznanice, a mnogi segementi poslovanja pa i tradicija, jednostavno se polažu na stol poput uloga u pokerskoj partiji. Nitko ne može s potpunom sigurnošću tvrditi što se točno skriva iza interesa stranih ponuđača i kakva je njihova dugoročnija strategija razvoja CO na našem pa i regionalnim tržištima. Neizvjesno je hoće li jednostavno ugasiti Croatia osiguranje i sebi otvoriti put prema bespućima hrvatskog tržišta, hoće li gramzivo krenuti u pustošenje i ovako već siromašnog tržišta, hoće li hrvatske kapacitete koristiti tek kao poslovnicu? Preostaje nam vidjeti – ili možda ne.
Jer nije da nemamo nikakvog drugog izbora osim stranaca. U jednom od kutova ringa sjedi i promatra domaća Adris grupa, godinama jedna od najvećih i najuspješnijih hrvatskih grupacija, koja se proslavila duhanskom industrijom, ali je potom svoja znanja prenijela na prehrambenu industriju i posebno turizam pa možemo vjerovati i očekivati kako je pomno razradila strategiju širenja na tržište osiguranja.
Nije nevažno podsjetiti kako se Adris već godinama spominje u kontekstu ulaska u vlasničku strukturu Croatia osiguranja, što znači da je njezin menadžment imao više nego dovoljno vremena za stjecanje objektivne slike poslovanja CO-a i da kreira provedivu strategiju rasta ove domaće perjanice.
„Hrvatsko“ treba ostati u Hrvatskoj
No opet, ovdje pitanje nije tko je dovoljno stručan ili spreman preuzeti CO. Istina je da su tu Slovenci ili Poljaci jednako stručni kao i naši Rovinjci. Ključno je pitanje što će nam od svega na kraju ostati ili što ćemo pronaći u zagrebačkoj Miramarskoj 22 za dvije, pet ili deset godina? Manje radnih mjesta za domaće snage? Više stranaca? Hoće li iznad ulaza u zgradu CO i dalje pisati „Croatia osiguranje – više od 125 godina s vama“ ili će onaj preostali dio zaposlenika koji preživi vjerojatno žestoku racionalizaciju poslovanja dočekati neko drugo ime s njemačkim prijeglasom ili pak nekim američkim ili slovenskim dodatkom?
Hrvatsko mora ostati u Hrvatskoj, a glavni kriterij prilikom odlučivanja mora biti vjerodostojnost gdje god je to moguće jer jedino to u ovim turbulentnim vremenima krize može ponuditi potrebnu sigurnost i stabilnost postojećih radnih mjesta, otvaranje prilika za zapošljavanje domaćih ljudi na regionalnim tržištima, strateški usmjeren rast i razvoj tvrtke te ono najvažnije – očuvanje dugogodišnje tradicije.
Jedino će domaći brend pod svaku cijenu sačuvati drugi domaći brend. U suprotnom, nakon 125 godina stvaranja potrebne baštine na domaćem tržištu osiguranja, ime Croatia osiguranja bi jednostavno moglo biti izbrisano.
