Posredovanje u prometu nekretninama do sada je bilo djelatnost koja se velikim dijelom obavljala u tzv. sivoj zoni. Dobar dio posrednika nije prošao stručnu obuku za prodaju odnosno za posredovanje u prodaji, posao rade kod kuće i nemaju adekvatan ured.
U listopadu 2007. godine donesen je zakon o posredovanju u prometu nekretninama. Razdoblje za prilagodbu koje je dano agencijama isteklo je početkom travnja ove godine.
Posredovanje u kuhinji
To u praksi znači da agencije moraju imatu licenciju dobivenu od Hrvatske gospodarske komore, moraju imati minimalno jednog agenta koji je položio stručni ispit pri HGK, moraju imati adekvatan poslovni prostor u sklopu kojega je odvojena prostorija za sastanke s klijentima (agencija više ne može biti u stanu gdje tzv. agent živi).
Za štetu koju bi posrednik mogao prouzročiti moraju biti osigurane od odgovornosti za štetu kod osiguravajuće kuće na iznos od 200.000 kn za jedan štetni događaj ili na iznos od 600.000 kn za sve štetne događaje u jednoj godini.
Sve agencije koje imaju licenciju i čiji su agenti prošli stručni ispit upisane su u registar HGK.
Po zakonu o posredovanju u prometu nekretninama, posrednik odnosno agencija moraju sve svoje oglase objavljivati pod imenom tvrtke. Agencija mora prije preuzimanja nekretnine u prodaju provjeriti sve dokumente koji su važni za kupoprodaju te sve bitne činjenice koje se odnose na prodavatelja ili na nekretninu.
Kada je zaključen kupoprodajni ugovor ugovor, agencija je dužna odnijeti sve dokumente u gruntovnicu radi uknjižbe, provjeriti sve režije zbog eventualnih dugova i prenijeti ih na novog vlasnika, obavijestiti klijenta koji su dokumenti potrebni za razrez poreza na promet nekretninama ili za prijavu radi oslobođenja od poreza. Agencija te dokumente prosljeđuje u poreznu upravu i vodi računa o tome da je sve predano u roku.
Kod izbora agencije bitan je naglasak na stručnosti, dostupnosti i na usluzi koja uključuje sve što je potrebno da bi kupoprodaja nekretnine protekla lagodno.
Ne vode računa o sitnicama
Agencije koje posluju na crno vrlo je lako prepoznati. U oglasima se pojavljuju kao privatne osobe bez isticanja tvrtke (samo s brojem telefona), što je u biti obmana klijenata. Ako se preko njih odlučite za kupnju ili prodaju nekretnine, tu može doći do velikih problema. One ne provjeravaju dokumente predmetne nekretnine niti znaju koja je sve dokumentacija potrebna, zanemaruju otkup koji se plaća za nekretninu (što nije zapreka kupnji, ali zna biti riječ o velikom iznosu koji kupac u većini slučajeva preuzme i nastavi otplaćivati u ratama) ili ne znaju kakva je procedura u tom slučaju.
Uzet će određeni postotak samo zato što su vas odveli u nekretninu i možda dali općenit primjer predugovora ili ugovora.
Kod sastavljanja i potpisivanja kupoprodajnog predugovora ili ugovora mora se voditi računa i o sitnicama, koje su specifične za svakog prodavatelja ili kupca pojedinačno i ne treba olako shvaćati sastavljanje tih dokumenata.
Svi eventualni problemi koji se mogu pojaviti postaju samo vaši jer agencije koje posluju na crno niti žele niti znaju rješavati takve situacije. (Vice Šantak direktor je marketinga i prodaje poduzeća Rivalitas nekretnine)
