Umjetna inteligencija više nije samo alat za povećanje produktivnosti. Ona postaje temeljna infrastruktura digitalne ekonomije. Odluke koje poduzeća danas donose, od izbora cloud servisa i AI modela do upravljanja podacima, izravno oblikuju njihovu dugoročnu konkurentnost.
Kako se AI sve više ugrađuje u osnovne slojeve poslovnih i tržišnih sustava, mijenja se i razina na kojoj se o tim odlukama odlučuje. Europska unija počinje tretirati digitalnu infrastrukturu kao pitanje industrijske politike i strateške autonomije. Početkom lipnja 2026. Europska komisija predstavila je paket tehnološke suverenosti koji povezuje politiku poluvodiča, cloud infrastrukture i razvoja umjetne inteligencije kroz Akt o čipovima 2.0, Akt o razvoju oblaka i umjetne inteligencije te strategiju otvorenog koda.
Komisija procjenjuje da Europska unija za više od 80 posto digitalnih tehnologija i infrastrukture ovisi o neeuropskim akterima. Novi paket adresira tu ovisnost kroz razvoj europskih kapaciteta u cloudu, AI-ju i računalnoj infrastrukturi. Time digitalna politika prelazi iz okvira tržišnog uređenja u eksplicitnu industrijsku politiku.
AI postaje nova infrastruktura ekonomije
Globalna ulaganja u umjetnu inteligenciju u 2025. više su se nego udvostručila, prema istraživanju Sveučilišta Stanford. Privatni kapital raste najbrže i sada čini oko 60 posto ukupnog AI financiranja. Generativni AI bilježi rast iznad 200 posto i apsorbira gotovo polovicu privatnih ulaganja.
Tržišna struktura se istodobno mijenja. Broj novo financiranih AI kompanija raste za 71 posto, dok se broj investicijskih rundi iznad milijardu dolara gotovo udvostručuje. Kapital se koncentrira u manji broj aktera. Velike tehnološke kompanije paralelno šire infrastrukturu. Google je u 2025. premašio 150 milijardi dolara kapitalnih ulaganja u AI i cloud sustave.
AI time izlazi iz kategorije softverskog proizvoda. Postaje infrastrukturni sloj ekonomije. Kontrola nad cloudom, podacima i modelima prelazi u zonu dugoročne ekonomske moći. U praksi to znači kontrolu nad time gdje se podaci obrađuju, na kojim se sustavima treniraju modeli i tko definira pravila pristupa tim kapacitetima.
Strukturalna asimetrija između SAD-a, Kine i Europe
Sjedinjene Američke Države ulažu 23 puta više privatnog kapitala u AI nego Kina. U generativnom AI-ju američka ulaganja premašuju kombinirana ulaganja Europe i Kine. Kina kompenzira razliku državnim investicijskim fondovima koji su između 2000. i 2023. uložili oko 184 milijarde dolara u AI kompanije.
SAD dominira kroz kapital i platforme. Kina dominira kroz industrijsku implementaciju i proizvodne sustave. Europa ostaje na razini tržišnog sudjelovanja bez kontrole nad ključnim infrastrukturnim slojevima. Za više od 80 posto digitalnih proizvoda, usluga i infrastrukture oslanja se na neeuropske dobavljače.
Ta strukturalna asimetrija definira gdje se akumulira vrijednost. Europa koristi tehnologiju koju ne kontrolira u potpunosti.
Iz toga proizlazi okvir digitalne suverenosti. On ne polazi od ideje potpune autonomije, nego od smanjenja strateške ovisnosti i jačanja kontrolnih točaka digitalne infrastrukture: cloud sustava, AI ekosustava, podataka i industrijskih digitalnih platformi. Digitalna infrastruktura time dobiva status koji je ranije pripadao energetici i prometu.
Adopcija raste brže od produktivnosti
Na temelju godišnje korporativne ankete o stanju AI tvrtke McKinsey & Company, europske organizacije su koristile AI u 91 posto slučajeva u nekom obliku u 2025., u odnosu na 57 posto dvije godine ranije. Generativni AI doseže 53 posto adopcije u tri godine, brže od ranih faza interneta i osobnog računala.
No, učinak na produktivnost ostaje ograničen i neujednačen. U korisničkoj podršci rast iznosi 14–15 posto. U razvoju softvera 26 posto. U marketingu do 50 posto. U poslovima koji zahtijevaju koordinaciju i odlučivanje učinci ostaju znatno slabiji. AI povećava brzinu izvršenja zadataka, ali ne mijenja automatski strukturu odlučivanja.
Europa pritom ne pokazuje primarni problem u inovaciji, nego u prijenosu tehnologije u ekonomski učinak. Većina poduzeća ostaje na razini parcijalne digitalne upotrebe. Samo manji dio integrira AI u procese upravljanja i organizacijsku strukturu. Razlika između tih razina postaje glavni izvor produktivnog jaza.
Tri cilja europske politike djeluju u suprotnim smjerovima
Europska politika istodobno pokušava ubrzati inovaciju, smanjiti digitalne rizike i izgraditi tehnološku suverenost.
Inovacijski cilj zahtijeva brzinu, dostupnost kapitala i mogućnost skaliranja. Regulatorni okvir uvodi obveze transparentnosti, dokumentacije i kontrole rizika, što povećava sigurnost, ali usporava ulazak na tržište i povećava trošak razvoja, posebno za manje aktere.
Cilj digitalne autonomije zahtijeva razvoj domaće infrastrukture i smanjenje ovisnosti o vanjskim platformama. To podrazumijeva visoka ulaganja i nosi rizik fragmentacije digitalnog tržišta.
Tri logike proizvode različite operativne zahtjeve. Inovacija traži koncentraciju i brzinu. Regulacija uvodi kontrolu i usporavanje. Suverenost uvodi lokalizaciju i redistribuciju infrastrukture. Njihov paralelni rad ne proizvodi ravnotežu nego trajnu napetost u tempu i strukturi tržišta.
Digitalna suverenost ulazi u poslovne odluke
Za poduzeća digitalna suverenost ne pojavljuje se kao politička tema, nego kao skup operativnih ograničenja i izbora. Odnosi se na odluke o cloud infrastrukturi, upravljanju podacima, AI partnerstvima i usklađenosti s regulatornim zahtjevima kupaca i javnog sektora.
U isto vrijeme, AI već mijenja tržište rada u entry-level i standardiziranim funkcijama, uz očekivanje daljnje reorganizacije dijela radne snage. Promjena se ne odnosi samo na alate, nego na organizacijsku strukturu.
Dugoročno, pristup tehnologiji prestaje biti diferencijator. On postaje standardiziran. Razlika nastaje u sposobnosti organizacija da upravljaju infrastrukturom na kojoj posluju, integriraju podatke i pretvore tehnologiju u mjerljivu produktivnost i operativnu otpornost.
U tom okviru digitalna suverenost će se iz vanjskog političkog faktora reflektirati u unutarnji element poslovne strategije, što će iziskivati upravljanje tehnološkim ovisnostima kao sastavnim dijelom poslovnog odlučivanja.
Stručnjakinja za javne politike, strategiju i razvoj, te vlasnica Polityst savjetovanja.
