Što bi teksaški Exxon Mobil Corporation, vodeća svjetska naftna kompanija i najveći prerađivač nafte na svijetu, korporacija koja godišnje uprihodi gotovo 500 milijardi dolara i u rezervama ima više od 70 milijardi barela nafte – što bi, dakle, takvoga diva motiviralo na poslovanje u Hrvatskoj?
Pitanje je to koje se intenzivno u hrvatskoj javnosti vrti još otkako je, krajem travnja, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak bio u službenom posjetu SAD-u, gdje se susreo i s predstavnicima ExxonMobilea. Za hrvatske medije ministar je tada izjavio kako su predstavnici te kompanije zainteresirani za istraživanje i eksploataciju plina i nafte u našem dijelu Jadrana, te kako će se u natječajima sudjelovati i ExxonMobile. Uvjet za dolazak ne samo ove nego i drugih velikih kompanija bila je izmjena zakona, kako bi se investitorima olakšala realizacija poslovnih interesa. U konačno ispunjavanje tog uvjeta krenulo se prije koji dan, kad je Vlada u saborsku proceduru uputila Prijedlog zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika.
Namjera je zakon donijeti što prije kako bi se i natječaj što prije raspisao. No nitko, zapravo, ne zna što krije hrvatsko podzemlje, prije svega jadransko podmorje. Jedni vjeruju da tu nema bogzna kakvih zaliha nafte i plina, jer da ima – logika im je – odavno bi velike kompanije izbušile dno Jadrana. No, i da su htjele, strane kompanije dosad nisu imale interesa ući u Hrvatsku pod uvjetima koji su im bili ponuđeni. Kako se sad situacija mijenja, “na svoje” dolaze oni drugi, koji tvrde da pod Jadranom ima golemih rezervi nafte. Podatke o potencijalnim golemim podmorskim nalazištima sadrži i znanstveni rad „Procjena naftno-geološkog potencijala periplatformnih klastita duž jugozapadnog ruba dinaridske karbonatne platforme” koji su 2010. godine objavili Sanjin Grandić, umirovljeni diplomirani inženjer geologije, te inženjeri Ivan Kratković i Igor Rusan.
U radu je izneseno da se „ukupni naftnogeološki potencijal može procijeniti 2 – 3,3 milijarde kubičnih metara ekvivalenta nafte, odnosno 386 do 524 milijuna metara kubnih uvjetno pridobivih rezervi”. I na predavanju u listopadu 2012. godine održanom u HAZU, inženjer Grandić je iznio kako je inženjer Rusan „na temelju 11 interpretiranih seizmičkih profila učinio procjenu pridobivih maksimalnih rezervi kubnih metara pornog volumena.
Proračunao je da taj volumen u barelima nafte iznosi 2,87 milijardi barela”. Uz takve procjene, lakše je razumjeti interes velikih kompanija za investiranje u istraživanje jadranskog podmorja. Budući da je Ina, prema izvješću o poslovanju za 2011. godinu, u Hrvatskoj proizvela oko 5,5 milijuna barela nafte i plinskog kondenzata, te budući da Hrvatska vlastitom proizvodnjom zadovoljava između 15 i 20 posto potreba za ovim energentom, ispada da bi, kad bi na rečenom području doista postojale zalihe od gotovo tri milijarde barela nafte, Hrvatska svoje svoje potrebe mogla podmirivati više od stotinu godina.
