Postoji značajna međugeneracijska razlika u mišljenju o pravednoj plaći i o tome što je etično ponašanje u vezi plaće, pri čemu mlađa generacija želi jaču zaštitu siromašnijih, u usporedbi sa starijom generacijom koja će vjerojatnije vjerovati u učinkovitost tržišnih ishoda u stvaranju pravednijeg društva.
To pokazuje najnovije istraživanje i izvješće PwC-a, Etika plaća u pravednom društvu: što misle direktori?
PwC-ova analiza, provedena u suradnji s Londonskom školom za ekonomiju, uključuje istraživanje 1.123 direktora diljem svijeta. Ona pokazuje da su podaci iznimno dosljedni po nizu demografskih čimbenika kao što su spol, lokacija i razina prihoda.
Međutim, dob je bila značajan razlikovni čimbenik, pri čemu ispitanici mlađi od 40 godina mnogo više smatraju da distribucija bogatstva mora dovesti do moralnih ishoda kada svi članovi društva imaju prihode koji su im dostatni za dostojanstven život.
Nasuprot tome, stariji od 50 godina vjeruju da talentirani ljudi zaslužuju prihode u skladu sa svojim doprinosom te da je tržišna učinkovitost važna pri određivanju način raspodjele prihoda.
Komentirajući izvješće i njegove nalaze, Scott Olsen, PwC-ov partner i globalni lider za usluge vezane za nagrađivanje zaposlenika, rekao je:
„Pravednost je termin s moralnom i političkom težinom i znači različite stvari različitim ljudima. Ali pitanja o pravednosti i ulozi koju tvrtke moraju odigrati u tome neće skoro nestati. Demografski čimbenici općenito ne pogađaju unaprijed stavove o pravednosti. Ali glavna iznimka kod ovog je dob, a naše je istraživanje otkrilo da se gotovo 50 % starijih od 65 godina najjače identificiralo s pro-tržišnim načelima, dok je isto to učinilo manje od trećine mlađih od 35 godina.
Nalazi pokazuju da ne postoji jedinstveno sveobuhvatno načelo. Pogledi na distributivnu pravdu su višedimenzionalni i složeni. Pravednost uključuje mnogo više od jednakosti. Stoga tvrtke moraju mnogo jasnije iskazati što smatraju pravednošću i kako to primjenjuju na svoje zaposlenike ili riskiraju da će ova rasprava biti žrtva jednodimenzionalnog pogleda na pravednost koji se temelji na omjerima plaća.“
Ispitanici se također nisu priklonili stajalištu da je uloga tvrtki zaraditi novac, a uloga države da ga preraspodjeljuje.
Umjesto toga, smatraju da tvrtke imaju približno jednaku odgovornost za osiguravanje strukture pravednog plaćanja svojih zaposlenika. Ne smatra se da tvrtke žive izvan, nego da su upravo dio društva te se od njih očekuje da postupaju pravedno.
No, tvrtke, kao i društva, ne ispunjavaju uvijek ono što ljudi od njih žele. Između četvrtine i trećine ispitanika smatra da tvrtke ne ispunjavaju načela pravednosti koja oni smatraju bitnima.
Na primjer, načelo jednakih mogućnosti, gdje se tržišna konkurencija smatra poštenom igrom dok god svi imaju jednake uvjete, bilo je načelo u kojem se pokazao najveći jaz između želja i stvarnosti. 40 % ispitanika smatra da su jednake mogućnosti važne, ali ne smatra da se ovo načelo provodi u njihovom društvu.
Tom Gosling, PwC-ov partner za usluge vezane za nagrađivanje zaposlenika, dodaje:
„Treba pogoditi osjetljivu ravnotežu. Tržišta su važna i tvrtke koje zanemaruju stope plaća koje postavlja tržište riskiraju da postanu nekonkurentne u pogledu troškova ili kvalitete talenta. Ali istovremeno se preispituje način na koji tvrtke posluju u razvijenom svijetu, a to će sve više biti tako s napretkom automatizacije.
Pravedne plaće i etika koja stoji iza njih važan su dio ponovne izgradnje povjerenja u poslovanje. No, postoji i prilika za stvaranje angažiranije radne snage s nagradama za dugoročnu vrijednost i produktivnost. Tvrtke stoga trebaju uzeti u obzir svoja stajališta u ovoj raspravi i pokušati točno odrediti što za njih znači pravednost.“
