“Zlato ostaje važan element globalnih monetarnih rezervi“, ističu u zajedničkom priopćenju središnje banke 18 članica eurozone, Europska središnja banka (ECB), Švicarska narodna banka (SNB) i švedski Riksbank. “Potpisnice će i dalje koordinirati svoje transakcije vezane uz zlatne rezerve kako bi se izbjegli poremećaji na tržištu”, dodaje se.
“Potpisnice napominju da trenutno ne planiraju prodaju znatnijih količina zlata“, stoji u priopćenju.
Novi petogodišnji sporazum zamijenit će sličan dogovor središnjih banaka koji ističe 27. rujna ove godine. Sklopljen je u kolovozu 2009. a njime su se središnje banke obvezale da u petogodišnjem razdoblju obuhvaćenom sporazumom neće prodati više od 400 tona zlata godišnje, odnosno ne više od 2.000 tona u cijelom petogodišnjem razdoblju.
Načelno je vrlo neobično da središnje banke iznose smjernice, čak i vrlo općenite, o politici na području zlatnih rezervi o kojima neke zemlje niti ne objavljuju detaljne podatke. Europske središnje banke prvi su puta to učinile 1999. godine kada je cijena zlata pala na izrazito niske razine.
Jedan od razloga pada cijene plemetnog metala bile su prodaje na koje su se europske središnje banke odlučile između ostalog i zbog uvođenja eura i posljedičnog smanjenja tečajnih rizika. Prodaje su spustile cijene zlata i potaknule uvjerenje da je zlato roba poput svake druge.
Središnje banke reagirale su iz bojazni da bi se niska cijena zlata mogla pogrešno protumačiti, ističući da je zlato i dalje važan dio globalnog monetarnog sustava. To je utrlo put dugotrajnom uzlaznom trendu cijene zlata, tumači AFP.
