Kada poduzeća pokušavaju prepoznati gospodarstva u nastajanju u koja bi proširila svoje poslovanje, prirodno je usredotočiti se na velika svjetska gospodarstva u nastajanju. Zaista, nedavno pokrenuto izvješće PwC-a „World in 2050“ pokazuje da bi sedam najvećih gospodarstava u nastajanju – države E7 – moglo dugoročno rasti u prosjeku dva puta brže od država G7.
No, u posljednjem mjesečnom izvješću Global Economy Watch, ekomisti PwC-a okrenuli su se drugim gospodarstvima srednje veličine.
„Smatramo da postoje druga manja, ali jednako privlačna gospodarstva – nazivamo ih „izvorima prilika“ – koja poduzeća trebaju uzeti u obzir kada razmišljaju o proširenju svojega međunarodnog utjecaja,“ tvrdi Barret Kupelian, viši ekonomist PwC-a.
Vijetnam je, na primjer, ugovorio trgovinski sporazum s Europskom unijom te bi se time u budućnosti mogao razviti u središte proizvodnje. Postoje opipljivi dokazi da Vijetnam koristi Izravna strana ulaganja (Foreign Direct Investment – FDI) kako bi svoje gospodarstvo pomaknuo od usredotočenosti na velike količine i niske troškove prema usredotočenosti na veću dodanu vrijednost, a mobiteli su im sada postali njihov prvi izvozni proizvod, za razliku od robe.
Poljska, sa svojim pristupom Jedinstvenom tržištu, ima jednu od najliberalnijih FDI politika među bogatijim gospodarstvima. Također ima i relativno nisku cijenu radne snage – npr. u 2015. godini troškovi jednosatnog rada u Poljskoj iznosili su 8,60 €, što je značajno niže od prosjeka EU-a koji iznosi 25 € po satu. Ta dva čimbenika, uz središnji smještaj države unutar europskog kontinenta, pomogli su Poljskoj u privlačenju FDI-ja, čiji je ukupni iznos trenutno oko 200 milijardi dolara ili oko 50 % BDP-a.
Kolumbija je pak pokrenula radikalni infrastrukturni program vrijedan 70 milijardi dolara, što je blagodat poduzećima koja se bave projektiranjem i gradnjom. Kolumbija je gospodarstvo srednje veličine koje je spremno na rast u kratkom ili srednjem razdoblju. Stabilizacija ili, u nekim slučajevima, povećanje cijene robe tijekom posljednjih nekoliko godina te deprecijacija kolumbijskog pezosa znače da je vanjska prilagodba države uvelike završena.
U posljednjem izvješću ekonomisti također govore o mogućem utjecaju daljnjeg rasta kamatnih stopa u SAD-u na gospodarstva u nastajanju. Iako su neka tržišta previše izložena dugovanju u dolarima, smatraju da je većina u boljoj poziciji za suočavanje sa strožom monetarnom politikom SAD-a iz tri razloga.
Kao prvo, Sustav federalnih rezervi (FED) najavio je polagan i odmjeren rast stopa, dajući poduzećima gospodarstava u nastajanju više vremena za planiranje strategija upravljanja stranim dugom. Drugo, većina gospodarstava u nastajanju ima uspostavljene fleksibilne tečajne režime, što im dozvoljava ublažavanje utjecaja negativnog kretanja kapitala putem nominalne prilagodbe tečaja. I treće, porastom cijena roba koje će se vjerojatno stabilizirati ove godine, gospodarstva u nastajanju koja su ovisna o izvozu roba (npr. Nigerija, Brazil) trebala bi osjetiti poboljšanje svoje inozemne bilance.
Naposljetku, ekonomisti su se bavili i gospodarstvima eurozone. U posljednja tri mjeseca 2016. godine, BDP eurozone narastao je za 0,4 % u odnosu na prošlo tromjesečje, čime je rastao 15. tromjesečje zaredom. Uzevši u obzir cijelu prošlu godinu, najnovija nacionalna izvješća pokazuju da je u 2016. godini eurozona rasla brže nego SAD.
Međutim, kada se brojke pobliže pogledaju, otkriva se prava istina. Gospodarstvo SAD-a sada je oko 12 % veće nego prije početka financijske krize, odnosno posljednjeg tromjesečja 2007. godine. Usporedivši to na takav način, uspješnost eurozone je razočaravajuća jer je samo 4,6 % veća. Zaključak je da je tempo oporavka u eurozoni tijekom predmetnog razdoblja bio tri puta sporiji u usporedbi s SAD-om.
Iako BDP perifernih zemalja eurozone raste brže nego BDP središnjih zemalja, prikaz razine BDP-a drukčiji je. Na primjer, središnja gospodarstva kao što su Njemačka, Francuska i Nizozemska sada su veća nego kada je financijska kriza počela. Italija je, međutim, jedino središnje gospodarstvo koje je manje nego prije početka krize.
S druge strane, stanje gospodarstava za koja je aktiviran plan spašavanja raznoliko je. S jedne strane, grčko gospodarstvo je oko 25 % manje. Portugal i Cipar i dalje su manji nego prije krize, ali se Cipar uspio brže oporaviti nakon plana spašavanja nego Portugal. Naposljetku, Španjolska je najbolji primjer perifernih zemalja jer je njezino gospodarstvo samo 0,7 % manje nego prije početka krize. Osim ako se nešto loše ne dogodi, očekujemo da će Španjolska biti prvo periferno gospodarstvo koje će narasti više od razine koju je imalo prije krize.
