Skromna samostanska ćelija, bez televizora, bez interneta i k tomu još buđenje u cik zore. Izgleda li tako idealni godišnji odmor? Nekima da. “Ja mnogo radim a zbog činjenice da sam slobodni poduzetnik često radim i vikendom”, objašnjava Sven Angersbach. Sven dolazi iz Donje Saske i bavi se alternativnim metodama liječenja. Osim toga vodi još i tečajeve borilačkih vještina. Slobodnog vremena gotovo da i nema. Naravno da se tu nakupi i stresa. Ali za to je Sven pronašao rješenje. “Kako bi se potpuno ‘iskopčao’ od svakodnevice tu i tamo se na neko vrijeme zatvorim u samostan”, objašnjava Sven svoju tajnu opuštanja za Deutsche Welle.
Samostan Mariensee sjeverno od Hannovera je pravo mjesto za one željne tišine i samoće. Ovaj vjerski objekt se može podičiti zanimljivom i burnom prošlošću. Do reformacije se nalazio u rukama cistercitskog reda. Od sredine 16. stoljeća samostan je u rukama protestanata. U njemu još uvijek žive opatice koje vodi Bärbel Görcke. No samostan Mariensee pruža bezbrojne mogućnosti i onima koji samo na kratko žele utonuti u samoću samostana. Samostan nudi razne programe poput “dana samoće” ili tečajeva iz samostanskog pisma. Cijene su s 50 eura za puni pansion više nego povoljne.
Sudjelovanje u večernjoj molitvi i pjevanju
“Ovdje dolaze svi oni koji traže tišinu kako bi pronašli sebe. Ima i onih koji dolaze da bi u miru dovršili neki rad koji zahtjeva koncentraciju. Ima tu i glazbenika koji se pripremaju za neki koncert”, priča Sven. U samostanu Mariensee gosti u pravilu ne dolaze prečesto u kontakt s redovnicama. Jedna od mogućnosti zajedništva je sudjelovanje u večernjoj molitvi i pjevanju.
Boravak u samostanu na određeno vrijeme je trenutno vrlo “in”. Od oko 3.000 katoličkih samostana koliko ih ima u Njemačkoj njih 300-tinjak otvara svoja vrata posjetiteljima. K tomu još treba pridodati i 35 protestantskih samostana poput Marienseea. O “odmoru u samostanu” redovnici i redovnice ne govore rado. Oni radije posjetitelje privlače sloganima poput: “Dani tišine” ili “Dani povlačenja”. No neki samostani poput poznatog Maria Laacha goste privlače i posebno izgrađenim hotelima s 4 zvjezdica za sve “obične” turiste. U sklopu oni mogu na nekoliko dana uroniti u pravi redovnički život. No svi oni koji se odluče na boravak u nekom od samostana se prije toga moraju dobro raspitati kamo žele ići. Mnogi gosti koji želi apsolutnu tišinu i samoću se razočaraju kada u nekim samostanima koji su vrlo popularni, poput Andechsa u Bavarskoj poznatog po proizvodnji piva, naiđe na rijeke turista.
Lišeni vanjskih podražaja
Dolaskom u samostan gosti iza sebe ne ostavljaju samo elektronske podražaje poput TV-a, interneta ili mobitela. Za Svena Angersbacha je važno da se u samostanu živi i bliže prirodi. “U gradu je, i kad padne mrak, još uvijek svjetlo. U samostanu i oko njega je kada padne noć – mrak. Čovjek se vraća samom sebi”, kaže Sven. Ovdje se i oni koji nisu preveliki vjernici okreću duhovnom.
I književnica Gyde Callesen redovito posjećuje samostane. Ova spisateljica se u samostanima najradije okreće meditaciji koja, kako kaže, nigdje tako dobro ne uspijeva kao u samostanu. “Zidovi samostana mi višestruko pomažu”, kaže 47-godišnja književnica. U svakom slučaju zidovi samostana Mariensee mogu ispričati mnoge priče. Sam klaustar je star preko 800 godina. Turistima iz Novog svijeta je posebno zanimljivo kada im se objašnjava kako je “novi dio samostana” sagrađen “tek” 1729. No oni najstariji dijelovi samostana imaju poseban učinak na goste. “Kada ne mogu zaspati, odem u klaustar i dovoljno je da napravim nekoliko koraka pa da pronađem unutarnji mir”, kaže književnica Gyde.
