Terete na nekretninama, upisane pod odjeljak C u izvodima iz zemljišnih knjiga, dakako da će svatko razuman pročitati, vidjeti veličinu tereta i u čiju je korist, pa sve jednostavno odbaciti i odustati od ulaganja. Rekli bismo – oprez je majka mudrosti. No, neki će ulagači biti još mudriji pa neće olako odustati od kupnje ako je dobra cijena i ako vidite isplativost, bez obzira na terete.
Oprezno i strpljivo do prilike
Čudno, ali često je upisani teret upravo prilika pronicljivom investitoru. Danas su brojni novi stanovi opterećeni hipotekama što su ih upisale brojne banke koje su kreditirale njihovu kupnju. Riječ je o novim teretima i ako bi netko kupovao stan s takvim opterećenjem, kupio bi i hipoteku i potom godinama otplaćivao kredit ili kako se već dogovori s prodavateljem. Taj teret dakle slijedi nekretninu, a ne vlasnika. Hipotekarnom vjerovniku ostaje pravo da svoju tražbinu i nakon prodaje nekretnine naplaćuje bez obzira na to tko je trenutačni vlasnik.
No, ima i onih starih tereta koji se desetljećima vuku po raznim knjižnim ulošcima, prebacuju iz jednog uloška u drugi, postoje glavne hipoteke, pa onda uzgredne itd., nemaju neko značenje a znaju bitno umanjiti vrijednost nekretnine. Često imamo slučaj ovakvih tereta, čak iz vremena Austro-ugarske, osobito kad je riječ o zemljištu: pravo doživotnog uživanja, pravo služnosti puta, korištenja bunara. Iz nešto «novijeg» vremena nailazimo: zalog u korist štedionice od 50.000 dinara, obveza naplate 30.000 dinara na ime podmirenja sudskih troškova u korist toga i toga…
Kako to izgleda u praksi?
U pravilu su korisnici takvih hipoteka umrli i tada vam je samo potrebno nabaviti izvod iz matice umrlih, ali ako postoje nasljednici, posao se može dovršavati i s njima. Spretnom investitoru to ne mora uvijek biti prevelik problem. Ako su na nekretnini takvi tereti, zapušteno pravno stanje, često dočekaju kupce za nižu svotu, a potom se uz malo strpljenja stvar relativno lako riješi. Ima nekoliko načina rješavanja takvih tereta: ako je hipotekarna tražbina od prije 1958. godine, trebala bi se automatski brisati; ako su korisnici umrli, traži se od njihovih nasljednika tzv. brisovno očitovanje, jer je često riječ o besmislenim i simboličnim potraživanjima. Katkada je međutim nemoguće pronalaziti nasljednike i u tom se slučaju podnosi zahtjev u zemljišnim knjigama za brisanje starog tereta. To obično ide uz pomoć odvjetnika i smatra se amortizacijom.
Prijedlog se predaje sudu, tj. gruntovnici, potom se objavljuje u Narodnim novinama i nakon točno godinu dana, ako se nitko zainteresiran ne javi, teret se može brisati. Investiranje u pravom trenutku tada dobiva svoj smisao.
