ISO (International Organization for Standardization) organizacija je koja je 1987. godine subjektivni pojam kvalitetnog proizvoda standardizirala. I tako počinje priča o ISO normama, koje su skup propisa, smjernica i zahtjeva koji definiraju kvalitetu potrebnu za dobivanje ISO certifikata.
Standardi su podijeljeni u tri skupine. Primarni standardi najvažnija su grupa standarda, vezani su uz internu kvalitetu (sustavi kvalitete u proizvodnji) i zadovoljstvo krajnjega korisnika proizvoda. Sekundarni standardi obično podrazumijevaju softver koji je potreban za ispunjavanje primarnih standarda kvalitete. Standardi potpore treća su skupina ISO standarda i odnose se na standarde koji osiguravaju preduvjete za uspješan razvoj.
Kako do ISO certifikata?
Ako menadžment želi uvesti ISO standarde u tvrtku, treba očekivati proces prilagodbe od tri od osam mjeseci, ovisno o veličini poduzeća i stanju u kojem se ono nalazi. Na tržištu postoje tvrtke zadužene za konzalting a nude usluge pripreme kompanija za akreditiranje. Nakon navedenog roka jamče vam uspješnu implementaciju standarda u poduzeće. U Hrvatskoj postoji trinaest akreditacijskih kuća koje izdaju ISO certifikate.
Pogled prema tržištu EU
Hrvatski političari vole termine poput „hrvatske izvozne ofenzive“ i slične kovanice koje dobro zvuče i imaju pozitivan prizvuk. Problem je pak činjenica da velik broj hrvatskih tvrtki još nema ISO certifikate! Ima ih samo 2.448 poduzeća u Lijepoj Našoj. Ako znamo da su neke ISO norme uvjet bez kojega se ne može plasirati proizvod na tržište EU, postaje jasno koliko su izjave političara suvišne.
Potrebno je povećati razinu kvalitete, a time i konkurentnost, i – što je jednako važno – verificirati tu razinu kvalitete. Na stranici www.kvaliteta.net naći ćete osnovne podatke koji će vas pripremiti za tržišnu utakmicu pod međunarodnom zastavom ISO standarda.
