Već godinama nam prodaju istu priču o poduzetništvu. Simbol slobode, freelancinga, sam svoj šef, radi kad želiš i živi po svojim pravilima. Slušamo priče o slobodom vremenu, novcu koji se lako zaradi i životu bez ograničenja. No je li slika doista takva?
Društvene mreže su dodatno uljepšale priču o poduzetništvu: rad za laptopom s plaže, estetični uredi, svijetle boje, puni kalendari, poslovni brunchovi, putovanja i priče o tome kako se sav trud na kraju isplati.
No iza velikog dijela poduzetničkih života, svakodnevica nije nimalo slična opisanome. Većina poduzetnika danas je “stalno“ na poslu, odgovaraju na poruke i mailove kasno navečer, provjeravaju mailove vikendom i da, razmišljaju o poslu i kad su na godišnjem odmoru. I to sve s vremenom postane normalno pa više ne razlikujemo vrijeme odmora od uobičajenog radnog dana.
Nedavno sam pisala i o vjerovanju ili poistovjećivanju stresa sa uspjehom. Ako radiš puno, znači da ti ide dobro. Mnogi su tako razmišljali godinama, i znate i sami, bili su u krivu. S druge strane danas sve više i otvorenije pričamo o iscrpljenosti, anksioznosti i burnoutu. O tome koliko je teško voditi posao kad si konstantno umoran. I iskreno, to ne bi trebalo nikoga čuditi. Kada si iscrpljen, teže donosiš odluke, teže se fokusiraš, kreativnost nestane, a s njom često i motivacija i energija za stvari koje su te nekad veselile. A upravo su to stvari koje su potrebne za dobar posao.
Kako mjerimo uspjeh
Možda je najveći problem u tome što smo godinama uspjeh mjerili pogrešnim stvarima. Brojali smo sate rada, veličinu timova, broj sastanaka i projekte koje smo uspjeli ugurati u jedan dan. Imati pretrpan raspored postalo je uobičajeno, a biti stalno zauzet gotovo sinonim za uspjeh i poduzetnost.
Ali negdje putem zanemarili smo jedno važno pitanje. Koji je smisao graditi posao ako više nemaš vremena uživati u životu koji si tim poslom želio stvoriti?
Mnogi su upravo zbog slobode krenuli u poduzetništvo, iz želje da imaju više kontrole nad svojim vremenom, više prostora za obitelj i više mogućnosti da sami odlučuju kako će živjeti.
A onda su se, nekoliko godina kasnije, našli u situaciji da rade više nego ikad prije. Razlika je samo u tome što više nemaju šefa kojem odgovaraju, već odgovaraju klijentima, suradnicima i tržištu.
Definicija uspjeha
Posljednjih godina kolektivno odmičemo od ideje da posao mora rasti pod svaku cijenu, prioriteti nam se mijenjaju. Pa tako, iako je nekada uspjeh značilo imati veliki tim, otvorenje novog ureda na željenoj lokaciji ili biti stalno dostupan, danas sve više ljudi uspjeh povezuje s četverodnevnim radnim tjednom, kvalitetnim timom i mogućnošću da ugase mobitel bez osjećaja krivnje. Možda smo iskreniji prema sebi pa smo shvatili da doista nije sve u novcu, da prihod i profit nisu jedine stvari koje vrijedi mjeriti.
Zašto ne bismo mjerili koliko vremena provodimo s ljudima do kojih nam je stalo, koliko smo prisutni kada smo kod kuće i koliko smo sposobni odmoriti bez osjećaja da nešto propuštamo ili da nećemo zaraditi dovoljno. Možda je upravo to nova definicija uspjeha. Definicija u kojoj posao podržava život, a ne obrnuto. U konačnici, nitko ne pokreće posao sa željom da bude konstantno pod stresom. Posao pokrećemo zato što vjerujemo da možemo stvoriti nešto svoje i živjeti prema barem nekoliko malih vlastitih pravila. S vremena na vrijeme samo se trebamo podsjetiti na to kako putem ne bi zaboravili zašto smo uopće krenuli.
