Hrvatskoj u ovoj godini dolazi na naplatu 13 milijardi eura vanjskog duga, makar gospodarski pokazatelji kazuju kako je državna blagajna sve praznija. Tako je u prvom ovogodišnjem kvartalu bruto domaći proizvod (BDP) pao za 1,3 posto, izvoz se smanjio za 21 posto, potrošnja je pala za 7,8 posto… Pada sve što ne treba padati, kako je već primijetila ekonomska struka.
DW piše da Vlada premijera Zorana Milanovića u prvih šest mjeseci mandata nije bila dovoljno odlučna u provedbi reformi, opće je stajalište poduzetnika i ekonomskih analitičara. No u hrvatskoj vladi se jedino ministar financija Slavko Linić još u predizbornoj kampanji usudio spomenuti mogući dogovor s MMF-om. No Vlada odbija takvu mogućnost jer tvrdi kako Hrvatska “ima i znanja i sposobnosti i odlučnosti sama provesti ono što bi od nje tražili ti ‘financijski policajci'”.
“Pogledajte Srbiju”
Ante Babić spada među one hrvatske ekonomske analitičare koji tvrdi kako je Hrvatska još 2009. godine, kada je gospodarstvo potonulo šest posto, trebala sklopiti aranžman s MMF-om. Usporedbe radi, to tada nije učinila Hrvatska, ali jest Srbija koja od 2010. ima kontinuirani gospodarski rast.
Tako ova susjedna zemlja i ovu godinu bi trebali zaključiti s BDP-om većim za oko dva posto, dok će se u Hrvatskoj otvarati šampanjci ako BDP bude barem mrvicu veći od nulte stope. Babić smatra da bi MMF s tri milijarde eura Hrvatsku vratio na razinu 2007. godine kada je zabilježeno najviše stranih investicija.
Profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Ljubo Jurčić nije pretjerano oduševljen sklapanjem “stand by” aranžmana s MMF-om. Ne na kraju i zbog oštrih kritika međunarodnih financijskih stručnjaka kako u hrvatskim javnim poduzećima te državnoj i lokalnoj upravi postoji višak od 50 do 60 tisuća zaposlenih. Ali su tu i tehnicistička rješenja što ih MMF nudi, kako bi bila sigurna da će Hrvatska uredno vraćati ili barem reprogramirati svoje kredite.
“Svaka zemlja mora naći svoj put”
Što se tiče pokretanja srbijanskog gospodarstva, Jurčić navodi kako to nema izravne veze s MMF-om, osim što je MMF svojom prisutnošću dao pozitivni signal investitorima. „Srbija je najmanje zadužena država u Europi. Njihov je uspjeh rezultat orijentacije ekonomske politike što se temelji na velikim subvencijama za zapošljavanje, jeftinijim komunalijama i radnoj snazi nego u Hrvatskoj. Tu su i ogromna sufinanciranja kapitalnih ulaganja, pa su tako na primjer Fiatu dali svu infrastrukturu i 10 tisuća eura po zaposlenom radniku.”
Jurčić je utoliko uvjeren kako srbijanski model nije primjenjiv u Hrvatskoj, kao što kineski nije adekvatan za Srbiju. Svaka država treba naći najbolje rješenje za sebe, smatra Jurčić i naglašava kako, na žalost, hrvatska „Vlada nema nikakva rješenja kako iskoristi postojeće resurse, nema dugoročnu ekonomsku politiku, pa svakodnevno gledamo improvizacije i pokušaje spašavanja od danas do sutra.“
Popis “rezanja” je već odavno poznat
Konzultant Damir Novotny misli da MMF u nekim segmentima može pomoći, ali drži kako bi se prvo trebalo obratiti Ekonomskoj komisiji za pomoć u konsolidaciji javnih financija. Konačno, hrvatski deficit je šest, umjesto propisanih tri posto. MMF je, podsjetimo, Hrvatskoj dao jasne preporuke – smanjivanje plaća, promjena Zakona o radu kako bi se fleksibiliziralo otpuštanje i zapošljavanje, rezanje javne potrošnje, kontrola javnog duga, ubrzanje privatizacije te provođenje reformi što se odnose na rashode za mirovinu, zdravstvo i socijalnu skrb.
Profesor Jurčić ističe kako Vlada već čini ili najavljuje kako će poduzimati takve mjere, pa u tom smislu dolazak MMF-a nije potreban. „Vlada bi se trebala pozabaviti time kako sačuvati postojeća i otvarati nova radna mjesta, kako sačuvati preostali i potaknuti realni sektor, a ne se hvaliti što je prikupila novac za npr. otpremnine radnicima brodogradilišta Kraljevica, umjesto da plati konzultante i stručnjake koji bi našli posao za to brodogradilište i ine tvrtke“, smatra Jurčić.
Čekati se više – ne može
Za glavnog analitičara Privredne banke Zagreb i bivšeg guvernera Marka Škreba paradoksalno je – ali i dobro što više nema mjesta za odgađanje reformi. Jer on smatra kako ne postoje prekonoćne mjere koje Hrvatskoj mogu pomoći. Škreb kao pozitivne korake Vlade vidi konsolidaciju državne kase, poskupljenje struje i plina te najavljenu privatizaciju Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja.
On dodaje i kako statistički pokazatelji o hrvatskoj ekonomiji ne mogu biti glavni oslonac za procjene jer se ona „može usporediti s misterijem bumbarova leta koji po zakonima fizike ne bi smio letjeti.“ To je, valjda, njegov odgovor na ranije stajalište prof. dr. Slavka Kulića kako „nema smisla poticati hrvatsko gospodarstvo jer se mrtav konj pokrenuti ne može“.
