U Njemačkoj u pravilu do slučajeva u kojima poduzeća duže vrijeme ne isplaćuju radnicima plaću dolazi kada se firme nađu pred stečajem. No, i u toj pravno dobro reguliranoj i gospodarski uspješnoj zemlji događa se da poslodavci kasne s plaćama ili da čak mjesecima ne isplaćuju svoje radnike – češće nego što se to misli, kaže stručnjak za radno pravo iz njemačkog koncerna SAP-a Christoph Gussenstätter.
“Neslužbene brojke su prilično visoke i često neke oštećene stranke moraju određenim koracima ‘pogurati’ pokretanje stečajnog postupka – ili posloprimci ili institucije poput mirovinskih i zdravstvenih fondova kojima nisu na vrijeme uplaćeni doprinosi”, objašnjava pravnik.
Pravo na – nerad!
Bez rada nema plaće – to je jedno od temeljnih načela njemačkog radnog prava. Ali vrijedi i obrnuto: posloprimci u Njemačkoj ne moraju raditi ako ne primaju plaću. Pritom međutim, kako upozoravaju odvjetnici, treba dobro paziti da se poštuju zakonom predviđeni koraci. Zaposlenik kojemu su izostale više od dvije pune mjesečne plaće mora – najbolje pismeno, odnosno dokazivo – upozoriti poslodavca da će, ako mu ne isplati dug nastao neisplaćenim primanjima, prestati raditi. Tjark Menssen iz Pravnog centra Udruge njemačkih sindikata DGB pritom upućuje da je ovo pravo smisleno iskoristiti zajedno s drugim kolegama, što je klasična ideja sindikalnog djelovanja, dakle, da svi zaposlenici kažu: mi nismo spremni prihvatiti ovakav tretman i nećemo više raditi. Ne radi se pritom o klasičnom štrajku, već o pravu svakog radnika koje ovaj može iskoristiti a da mu poslodavac zbog toga ne smije dati otkaz.
I jedan i drugi pravnik upozoravaju da pri ovakvim potezima treba biti vrlo oprezan i obavezno konzultirati odvjetnike specijalizirane za radno pravo kako ne bi na kraju poslodavac imao u rukama argumente koje može iskoristiti za davanje otkaza radniku “pobunjeniku”. To se može dogoditi ako, na primjer, šteta koju zaposlenik svojim nedolaskom na rad ne stoji u srazmjeru s onim što mu poslodavac duguje. Christoph Gussenstätter iz SAP-a upućuje da je naravno uvijek i vrlo važno odvagati isplati li se “ići u rat” s poslodavcem, je li riječ o rijetkim kašnjenjima s isplatom koja su logična i koje posloprimac može razumijeti ili se radi o učestaloj praksi. No, istovremeno naglašava da zaposlenici u Njemačkoj ne bi trebali pristajati na previše ustupaka prema poslodavcima i da bi trebali dobro paziti da sve što je dogovoreno bude evidentirano “crno na bijelo” kako bi se to jednog dana, bude li trebalo, moglo i dokazati.
Nekad je najbolja opcija – tužba
I u Njemačkoj postoji problem, objašnjava stručnjak za radno pravo Gussenstätter, da posloprimci dugo imaju strpljenja sa svojim poslodavcima koji kukaju kako nemaju novca za isplatu plaća – pogotovo u malim i srednjim poduzećima ili ako već godinama rade za neku firmu. Ali ako poslodavac uporno ne plaća, najbolje je, slažu se pravnici, uz konzultaciju s odvjetnikom obratiti se nadležnim sudovima koji u Njemačkoj djeluju brzo i efikasno. Postoje dva puta kojima radnici u tom slučaju mogu krenuti: oni mogu pred sudom pokrenuti takozvani “Mahnverfahren” koji je je vrlo formaliziran, ide brzo i posloprimac u roku od tri tjedna može dobiti ovlaštenje za sudbenu ovrhu i na taj način doći do svog novca. Može, međutim, i odmah podnijeti tužbu Sudu za rad i, ako se poslodavac ne brani, sudbena ovrha se može dobiti za tri tjedna. “Ako pak dođe do pravog spora u kojem sud mora donijeti presudu, onda se ona u pravilu može očekivati u roku od tri-četiri mjeseca”, objasnio nam je Tjark Menssen iz Pravnog centra Udruge njemačkih sindikata DGB.
Brzo i efikasno pravosuđe
On iz iskustva kaže da je u Njemačkoj mali broj poslodavaca koji ne isplaćuju svoje radnike jer ih žele prevariti, iako naravno, uvijek i svugdje ima “crnih ovaca”. Pravni centar Udruge njemačkih sindikata DGB stoji na raspolaganju članovima sindikata i pruža im besplatno pravno savjetovanje, a dijelom i pravnu zaštitu u sporovima. Šef pravne službe Menssen kaže da im se najčešće obraćaju zaposlenici poduzeća koja su pred stečajem. U Njemačkoj u tim slučajevima “uskače” država, odnosno Zavod za rad koji djelatnicima poduzeća garantira isplatu tri mjesečne plaće. Menssen kaže da je njegova ustanova u pravilu vrlo zadovoljna radom njemačkih sudova nadležnih za radno pravo: “Uvijek dobivamo brzo termine i stvarno se ne možemo požaliti.” No, i na ovom pravnom području važi načelo koje važi i na drugim područjima – pravo nije isto što i pravda. Iako pravosuđe u Njemačkoj funkcionira dobro i posloprimci se u njega mogu pouzdati, postoji čitav niz pravnih “začkoljica” na koje treba paziti kako oštećeni na koncu ne bi izvukli deblji kraj. Treba stoga, upućuju stručnjaci, i u Njemačkoj pozorno čitati radne i tarifne ugovore, a uvijek se isplati i konzultirati odvjetnike koji ih znaju čitati puno bolje od “običnih smrtnika”.