Termine perfekcionizam i/ili perfekcionist često koristimo u svakodnevnom životu. Obično tim izrazima opisujemo osobe koje se trude ostvariti najviše ciljeve i najbolju izvedbu u svemu što rade. Perfekcionizam može biti prisutan u svim, ili samo nekim aspektima života, poput osobnog izgleda, uspješnosti na poslu, u sportu, ili bilo kojem drugom području važnom za neku osobu.
Perfekcionizam je postavljanje i težnja za ostvarenjem vrlo zahtjevnih, samo-nametnutih standarda, koji se nemilosrdno pokušavaju ostvariti, unatoč problemima koje to uzrokuje. Uključuje temeljenje osobne vrijednosti pojedinca gotovo isključivo prema tome koliko su ti standardi uspješno ostvareni.
Tri važna dijela perfekcionizma
Zahtjevni standardi i samokritičnost
Postavljanje ciljeva i standarda koje želiš ostvariti je normalno u životu. Perfekcionizam je problem zbog velike samokritičnosti kada standardi nisu ostvareni. Perfekcionist se usmjerava samo na negativno i primjećuje samo primjere kada nije ostvario/la standarde. Često je njegov/zin unutarnji samogovor vrlo negativan.
Nastojanje za ostvarivanjem zahtjevnih standarda, unatoč negativnim posljedicama
Iako su posljedice jakih nastojanja za ostvarivanjem teških ciljeva objektivno neugodne (umor, nesanica, nezadovoljstvo životom…), ponekad perfekcionisti uživaju u tim posljedicama jer ih smatraju dokazom dosizanja svojih granica.
Temeljenje vlastite vrijednosti prema ostvarenju visokih standarda
Ako si perfekcionist, imaš tendenciju prosuđivati vlastitu vrijednost prema tome što radiš, a ne tko si. Vjeruješ da si dobar/ra samo ako ostvaruješ svoje standarde, a ako to ne uspijevaš, negativno misliš o sebi, što može dovesti do anksioznosti, depresije i nepoželjnih ponašanja (izbjegavanje, odgađanje…).
Možda se pitaš:
„Ne žele li svi ostvariti svoje ciljeve i standarde? Nije li to normalan dio života?
Važno je napraviti razliku između perfekcionizma i zdravog nastojanja za postignućem. Postavljanje zahtjevnih ciljeva može biti napravljeno na način koji pozitivno utječe na tebe i potiče osjećaj postignuća i zadovoljstva. Ne postoji jasna granica između pozitivnog i negativnog nastojanja za postignućem. Vjerujem da je utjecaj na pojedinca ono što određuje koliko su perfekcionističke tendencije pozitivne ili negativne.
Perfekcionisti su često vrlo uspješni. Stoga teško mijenjaju svoje ponašanje jer vjeruju da su ih upravo njihovi visoki standardi i očekivanja od sebe doveli do uspjeha. No, s vremenom, problemi postaju sve veći. Ja bih rekao da perfekcionisti uspiju unatoč problemima koje sami sebi stvaraju i prema mom iskustvu, smanjivanjem standarda zapravo funkcioniraju puno slobodnije i postaju učinkovitiji u onome čime se bave.
Kako bi si pomogao/la odrediti ako imaš negativan perfekcionizam, prođi sljedeća pitanja. Ako je tvoj odgovor na prvo pitanje i većinu ostalih pitanja „DA“, vjerojatno bi mogao/la raditi na svom perfekcionizmu.
- Temeljiš li svoje samopoštovanje na nastojanju i postignuću?
- Trudiš li se uvijek najviše što možeš da bi ostvario/la visoke standarde?
- Fokusiraš li se na ono što nisi ostvario/la, umjesto na ono što jesi ostvario/la?
- Govore li ti drugi ljudi da su ti standardi previsoki?
- Bojiš li se jako neuspjeha u ostvarivanju svojih standarda?
- Ako ostvariš svoj cilj, jesi li sklon/a povećati standard sljedeći puta?
- Kontroliraš li opetovano koliko si blizu ostvarivanja svojih ciljeva?
- Pokušavaš li dostići svoje standarde, iako to znači da ćeš propustiti druge stvari ili iako to uzrokuje druge probleme?
- Jesi li sklon/a izbjegavanju ili odgađanju zadataka da ne bi pogriješio/la ili zbog vremena koje će ti uzeti?
Autor Petar Nikolić, https://petarnikolic.com/
