Sjećate li se onog zvuka kad spojite kompjutor na internet? Onaj škripavi koncert digitalnog doba koji bi danas natjerao svakoga od nas da baci mobitel kroz prozor? Ili možda “tamagotchija” koji je umro dok ste bili na vjeronauku? Da, dobrodošli natrag u 90-e, desetljeće koje je više retro nego ijedno drugo vrijeme, a čini se da ga najviše obožava generacija koja tada nije ni bila rođena.
No, kako je došlo do toga da nostalgija postane tržišna niša, i to vrlo profitabilna? I što to znači za jednog poduzetnika u Hrvatskoj danas?
Tko tu zapravo kupuje prošlost?
Generacija Z (rođeni između 1997. i 2012.) ulazi u ozbiljniju kupovnu moć. Oni su digitalno rođeni, odrasli uz pametne telefone, koji u isto vrijeme masovno naručuju “vintage” majice s logom Nirvane, slušaju kazete, nose baggy traperice i gledaju ‘Prijatelje’. Zašto? Možda je jedan od odgovora – nostalgija kao bijeg. U svijetu pretrpanom informacijama, krizama i digitalnim pritiscima, Gen Z traži jednostavnija vremena. A kad su stvarna “jednostavnija vremena” bila prije nego što su se rodili, oni ih romantičarski rekonstruiraju. To je psihološki fenomen, ali i dobra poslovna prilika.
Globalno tržište “nostalgije” je u procvatu. Samo u modnoj industriji, retro komadi bilježe stalan rast. Tako sve češće možemo vidjeti dobre primjere poduzetničkih pothvata, poput online dućana s vintage robom i proizvodnju društvenih igara, stripova, starih mercha. I sve to za tržište klinaca koji su odrasli uz TikTok, a sanjaju GameBoy.
U Hrvatskoj je sve više obrta i manjih biznisa koji se bave restauracijom starih predmeta, preprodajom retro odjeće, custom dizajnom inspiriranim 90-ima i ranim 2000-tim. Pa, ako još niste, bacite oko na Instagram profile domaćih vintage shopova. Tamo ćete vidjeti više Levi’s traperica iz ’96. nego na trešnjevačkom placu 1996.
Je li ovo prolazni trend?
Odlično pitanje. Kao za svaki trend, uvijek postoji rizik od zasićenja. No, dokle god postoji kolektivni osjećaj da je prošlost “sigurnija” i “ljepša”, nostalgija će imati tržišnu vrijednost. Ključ je, naravno, u autentičnosti. A ako želite kapitalizirati na ovoj pojavi, nemojte samo kopirati već interpretirajte. Gen Z je često kritičnija i informiranija od starijih generacija, ne žele imitaciju i žele osjećaj. A taj osjećaj možete prenijeti kroz dizajn, ton komunikacije, pakiranje proizvoda i iskrenost.
Stoga, ako vam je želja okušati se u nostalgičnim vodama, iskoristite vlastita sjećanja. Sjećate se “Top Shop” reklama ili starih Jumbo žvaka? Vaš brand može ispričati priču kroz elemente koje ste sami proživjeli. Važno je naravno i biti lokalan, jer retro u Americi nije isto što i retro u Hrvatskoj. Kod nas je nostalgija spoj Walkmana i “Letećih medvjedića”, prve epizode “Večere za 5”, i videoteke s bezbroj VHS kazeta koje ste obavezno morali premotati prije gledanja na videorekorderu. I naravno, ne zaboravite koristiti humor. Gen Z voli ironiju, memeove, i sve što je “meta”. Nostalgični proizvod upakiran u autoironiju? Pogodak.
Jeste li i vi upali u “zamku“ nostalgičnosti?
Ako ste pročitali ovaj tekst i osjetili trnce kad ste se sjetili prvog mobitela bez ekrana u boji, znate o čemu pišem. Pa iako nismo o tome ni sanjali, nostalgija danas više nije samo osjećaj. Ona je ekonomija, emocija koja prodaje, vrijeme koje se vraća, kroz proizvode, estetiku i priču.
Stoga, ako je želja jaka, svakako imate i prednost i priliku ispričati ju na svoj način. I nemojte zaboraviti, ne traže svi kupci savršenstvo, nekad je najmodernije ono što izgleda kao da je iz ormara vaše mame.
Diplomirana novinarka s golemim iskustvom u digitalnom marketingu, copywritingu i PR-u. Od terenskih novinarskih početaka do agencijskih brainstorming sesija - priče su moj svijet, a storytelling mi je strast.
